Demokratska Republika Kongo, jedan od najvećih proizvođača zlata u svetu, formalno je otvorila jedan od najvećih rudnika zlata na afričkom kontinentu.
Proizvodnja u rudniku Kibali počela je u trećem kvartalu 2013, ali je tek juče održana zvanična ceremonija otvaranja rudnika, kojoj je prisustvovao ministar rudarstva Martin Kabvelulu, prenosi agencija Frans pres.
Kompanija Kibali goldmajns, koja upravlja rudnikom, zajednički je poduhvat južnoafričke rudarske firme Randgold risorsiz, koja drži 45 odsto udjela u projektu, još jedne južnoafričke firme, AngloGold Ašanti sa takođe 45 odsto i DR Konga sa 10 odsto.
[widgets_on_pages id=”Baner”]
Zahvaljujući projektu vrijednom 2,5 milijardi dolara otvoreno je 7.000 radnih mjesta. Kibali goldmajns navodi da će rudnik moći da bude eksploatisan bar do 2031, a ove godine se očekuje proizvodnja 550.000 unci (15,6 tona) zlata. Vjeruje se da rudnik ima rezerve zlata od 11,6 miliona unci (329 tona), ali je moguće da su one i veće.
DR Kongo ima bogate rezerve zlata, bakra i kobalta, kao i dijamanata, gvožđa, nikla, mangana i boksita. Ipak, najveći dio stanovništva živi u siromaštvu, a kontrola nad oblastima bogatim rudama jedan od faktora u sukobima koji već decenijama potresaju istok zemlje.
Djeca umiru u rudnicima zlata u Africi
U posljednjih nekoliko mjeseci, zabilježeno je najmanje deset smrtnih slučajeva djece u rudniku zlata Kamituga, na istoku Demokratske republike Kongo, piše Syfia International.
Njihovi roditelji su mogli samo da uzmu novčanu nadoknadu za njihovu smrt, niko ne razmišlja o tome da bi mogao da tuži direktore rudnika.
Jedan od roditelja, inače lokalni sveštenik, izgubio je oba sina, koji su imali 16 i 18 godina.
”Jedan od ljudi zaduženih za rudnik zlata, dao mi je 3.000 dolara za njihovu smrt”, prisjeća se on dodajući samo da je njegov stariji sin nedavno završio srednju školu.
Prema riječima lokalnog aktiviste Benoa Mvetija, deset dječaka poginulo je 2012. u urušavanju stijena ili od gušenja u rudarskom sektoru Kamituga.
”Jedan 17-godišnjak je umro od gušenja u tunelu rudnika zlata. Vlasnik je porodici kupio drvenu kuću. Mislim da je koštala 1.500 dolara. Nije bilo suđenja”, prisjeća se Mvati.
Pomoćnik zamjenika povjerenika za rudarstvo u lokalnoj vlasti Eugen Kikisingikaže da je rad u rudnicima najgori posao za dijete, a citirao je i statut koji strogo zabranjuje ”bilo kakvu vrstu rada koja može da ugrozi uslove rada, lično zdravlje, rast, sigurnost, dostojanstvo i moral djeteta”.
Šef organizacije Social Vision Pepi Kajakiba kaže da se vlasnici rudnika u kojem djeca umiru, ”moraju procesuirati na temelju optužbi za ubistvo” jer nijesu spriječili smrt. Zasad je samo Organizacija civilnog društva osudila dječiji rad, ali bez ikakvog uspjeha.
Jedan od razloga zašto roditelji ne podižu tužbe je pritisak šire porodice. Sveštenik koji je izgubio dva sina prošle godine, objašnjava da lokalni običaji zabranjuju preduzimanje akcije ”jer je puno djece dužno da radi u rudnicima svojih očeva, stričeva ili starije braće”, objašnjava Benoa Mvati.
