Pregovarači zemalja članica Evropske unije i Evropskog parlamenta postigli su dogovor o jedistvenom mehanizmu za sanaciju banaka, drugom stupu bankovne unije, koji bi trebao onemogućiti da pogreške banaka plaćaju porezni obveznici.
Dogovor je postignut u četvrtak ujutro nakon maratonskih pregovora koji su trajali 16 sati.
“Ovaj nam kompromis omogućava da dovršimo arhitekturu bankovne unije, što će pojačati povjerenje u financijska tržišta i njihovu stabilnost te pokrenuti ponovno kreditiranje poduzeća”, izjavio je predsjednik Evropske komisije Jose Manuel Barroso pozdravljajući dogovor.
[widgets_on_pages id=”Baner”]
Predsjednik Evropskog parlamenta Martin Schulz dogovor je ocijenio “velikim uspjehom”, a predsjednik Evropskog vijeća Herman Van Rompuy “ključnim pomakom”. Dogovor znači da će sada Evropska središnja banka moći zatvoriti banke za koje ocijeni da su preslabe da bi preživjele.
Kompromis sada treba dobiti zeleno svjetlo Evropskog parlamenta, što se očekuje sljedeći mjesec na zadnjoj plenarnoj sjednici ovogaparlamentarnog saziva. Prema kompromisu, sanacijski fond koji će puniti same banke imaće na raspolaganju 55 milijardi eura za osam godina, što je dvije godine kraće od prethodnog plana. Fond za sanaciju banaka počet će postupno djelovati od 2016.
Svaka zemlja koja u;estvuje u bankovnoj uniji u početku će imati svoju nacionalnu ladicu u sanacijskom fondu, a onda bi se svake godine smanjivao nacionalni dio, a povećao zajednički dio fonda. Nakon osam godina trebao bi biti u potpunosti zajednički. Već u prvoj godini, 40 posto nacionalnih doprinosa ušli bi u zajednički dio sanacijskog fonda, a u drugoj godini još 20 posto.
Sanacijski fond moći će posuđivati novac na finansijskim tržištima ako tako odluči jedinstveni odbor za rješavanje banaka na plenarnoj sjednici.
Glavno tijelo za odlučivanje biće jedinstveni odbor za rješavanje banaka, koji će se sastajati u užem sastavu i na plenarnim sjednicama. Na plenarnim sjednicima odlučivaće se o sanacijama banaka u slučajevima kada troškovi prelaze pet milijardi eura.
Bankovnom unijom razbija se začarani krug između bankarskih i državnih dugova – banke su posljedice svojih pogrešne odluke prebacivale na državne proračune, a vlade nisu imale drugog izbora doli spašavati te banke kako bi spriječile još veću štetu. Zbog toga su dugovi i proračunski deficiti u nekim zemljama dosegnuli nepodnošljiv stepen pa su Irska, Španija i Kipar morale zatražiti pomoć ostalih zemalja eurozone.
Bankovna unija predviđa i nova pravila da se kod spašavanja banaka od bankrota pristupi najprije spašavanju iznutra tzv. “bail-in”, što znači da će troškove u prvom redu snositi dioničari i povjerioci banke, za razliku od spašavanja spolja “bail-out”, kada su banke spašavane novcem iz državnih proračuna zbog čega zemlje članice imaju velike proračunske deficite.
Direktiva predviđa da su bankovni polozi osigurani do iznosa od 100.000 eura, a veći iznosi takođe će se moći koristiti za spašavanje banaka, ali tek nakon što se iscrpe sve druge mogućnosti.
