Neki su poslovni ljudi ušli u istoriju, neki svojim radom ’prijete’ da će ući, neki vode svoje poslove samo sa željom da svoj život učine smislenijim i udobnijim. Šta god ih pokretalo, uspješni poslovni ljudi imaju nešto zajedničko – strast , nepokolebljivu želju i strah im je gotovo nepoznat pojam.
Kad smo već kod straha i strasti, pravi primjer nezaustavljivog biznismena je Jordan Belfort. Jedan je od onih gore pomenutih koji prijete da će ući u istoriju (ako već nije), i zato vrijedi pogledati film The Wolf of Wall Street, rad Martina Scorsesa, Leonarda Di Capria i ekipe. Ima tu svega – i dekadencije, i ’ludila’, i strasti, i nezasitih želja, i uspjeha, i sjajnih poslovnih ideja, i borbe, i upornosti, i zavisnosti, i bezobrazluka, i ogromne životne energije. Ali, prije svega ono što treba da vidite u filmu je čovjeka koji nema ideju šta je to strah, ničega i nikoga se ne boji i savršeno dobro zna šta hoće. Zavistan od droge, seksa i svih oblika tjelesnih uživanja, zavistan je i od svoje ideje da napravi milione. Naravno da će kao takav u tim istim milionima uživati.
[widgets_on_pages id=”Baner”]
Zašto još vrijedi pogledati The Wolf of Wall Street? Kako to Jordan Belfort (Leonardo Di Caprio) posluje?
Stratton Oakmont (Belfortova firma) posluje na dva principa. Prvi, Belfort okuplja mlade, neobrazovane ljude i korak po korak ih uči kako da preko telefona zvuče kao iskusni i nezaustavljivi brokeri. Drugi je činjenica da bogati ljudi vole da se kockaju, pogotovo ako je kocka legitimna poslovna šansa. (Mnogi sa Wall Streeta znaju za ove principe, ali Belfort ih je jedini na pravi način sproveo u djelo).
Kada je svoje mlade i neuke zaposlene učio kako da telefoniraju i prodaju, to je radio na najjednostavniji mogući način – demonstrirao je lično i pisao riječ po riječ šta treba da kažu tako da bi svako, baš svako na ovom svijetu naučio i prodao. Dakle, jednostavnost.
Od svog tima je napravio lojalan tim. Njegovi bliski saradnici su mu bili veoma odani, na nekin način opčinjeni njegovom neustrašivom energijom, voljeli su ga i nisu samo klimali glavom na svaku njegovu odluku. Nikada ga ne bi izdali.
Belfortov i njegov najbliži saradnik Danny Porush (takođe jedan od onih mladih koji ništa nisu znali), bili su dva svijeta. Belfort analitičan, vizionar sa ciljevima na duge staze, vođa koji ima strategiju i čovjek koji pati od nesanice. Danny je emotivac nekontrolisanih ispada, ne vidi mnogo dalje od nosa, ali sposoban da pred zaposlenima pojede živu ribicu kako bi ih sve ’napunio’ energijom i ubacio u ’petu’ brzinu. I, mogao je da zaspi gdje god.
Oblačenje? Za Belforta je od velike važnosti. Čak je zaposlio i krojača koji je bio zadužen da zaposleni izgledaju savršeno poslovno. Tako je bez greške podizao samopouzdanje svakog člana tima.
Dobro se informisao, bilo da su tema FBI dešavanja ili u državnoj agenciji za kontolu poslovanja. I, niakada nije telefonom razgovarao o prošlim poslovima. Koristio je javne govornice. Čuvao je svojevtajne, ali se trudio da zna sve što se oko njega dešava.
Analizirao je, bavio se istorijom – znao je sve o prošlim dešavanjima u svojoj profesiji. Izučavao je velike ljude koji su radili prije njega i trudio se da ne ponavlja njihove greške. „Ako ne znaš gdje su drugi grešili, takve ćeš greške ti praviti“.
Belfort o ljudima koji rade za njega:v“Nije važno ko si, odakle si, koju si školu završio, kakva ti je porodica. Čim zakoračiš kroz vrata firme Stratton Oakmont počinješ život iz početka i kad se obavežeš na lojalnost, postaješ dio velike porodice…“.
Uspio je da među svojim zaposlenima uspostavi pravila – zaradi para koliko god možeš i takmiči se sa kolegama ko može da potroši više i živi luđim i luksuznijim životom. Belfort se vodio idejom da on mora da daje za to najbolji primjer – neumoljivo je trošio i živio raskalašno što je na isti životni stil inspirisalo i zaposlene.
Od zaposenih je tražio da mnogo zarađuju.
Davao je velike nagrade za velike radnike.
Ispirisao je svoj tim:“Hoću da se sa svim svojim problemima suočite tako što ćete postati bogati! Hoću da svoje probleme napadnete direktno u glavu! Hoću da izađete i trošite novac, odmah sada! Jedina stvar koja stoji između vas i vašeg sna je glupa priča kad sebi govorite zašto NE MOŽETE da dođete do sna!…“
…Interesantno je i to da Jordan Belfort nije bolovao od savremene napasti anksioznosti. On je samo želio i to isto uzimao… (bizlife.rs)
