Gdje je nestalo porodično blago?

Istom brzinom kojom se otvorene, brojne radnje u Glavnom gradu koje su se bavile otkupom zlata i srebra, firme “Gold exchange”, zatvorene su. Građani su prodali zlato čak i po nižim cijenama od tržišne, jer je, kako kažu sagovorniciPortala Analitika, muka natjerala mnoge: neko za ljekove, neko da plati račun za struju, neki su, opet, porodično zlato prodavali tek da prežive… Nijesu oni jedini nasamareni u ovoj priči. Država je izdala dozvole za rad licima koja – kako je Uprava za inspekcijske poslove i konstatovala – nijesu regularno poslovala, a svo zlato je iznijeto iz zemlje.

I još niko od nadležnih državnih institucija ne zna – kuda je i koliko zlata iznijeto iz Crne Gore.

Jedan od vlasnika zlatare, koja se nalazi u ulici Miljana Vukova u Podgorici, takozvanoj „ulici zlatara“, u razgovoru za Portal Analitika kaže da je ekspresno otvaranje niza radnji za otkup zlata ugrozilo poslovanje „regularnih“ zlatarskih radnji i napominje da ga čudi zašto inspekcije nijesu ranije reagovale, budući da se odmah vidjelo da tu „nijesu čista posla“.

– Mislim da je bilo u pitanju pranje novca. Razgovarao sam i sa kolegama koji su ovdje decenijama unazad. Niko nije stao da nas zaštiti. Ugrozili su nam poslovanje. Ali, to nije najgore. Država treba da se zamisli, jer je toliko zlata izašlo iz zemlje i niko ne zna gdje je pošlo, priča sagovornik Portala Analitika koji je želio da ostane anoniman.

[widgets_on_pages id=”Baner”]

Sumnjiva lica: Isti scenario desio se i u Srbiji: tamo je firma “Gold exchange”posjedovala 73 radnje za otkup zlata. Nakon nepune godine, gotovo preko noći su zatvorili sve lokale i ostavili radnike bez plata. Mediji su izvijestili da je pomenuta firma navodno u vlasništvu dvoje hrvatskih državljana čija su imena – tajna. Dilema komšija je ista kao i naša: zlato je otpremljeno, ali niko ne zna gdje.

Azra Mrkulić, radnica u zlatari „Leandro“, koja se nalazi u „zlatarskoj“ ulici, jedina je otvoreno pričala za Portal Analitika o ovom problemu. Prema njenim riječima, ono što je građane vuklo ka ovim „sumnjivim radnjama“, jeste i to što je maloljetnicima bila dozvoljena prodaja zlata, jer nijesu tražili lična dokumenta, koja su u svim zlatarama obavezna pri svakoj trgovini.

– Dolazili su ljudi da nas pitaju otkud te radnje i da li poslujemo sa njima. Rekli smo im da ne radimo i da ne znamo ko ih je otvorio. Po njihovoj priči, zaključila sam da smo mi nudili više novca za njihov nakit. Takođe, neko ko nema ličnu kartu mogao je da proda zlato u tim radnjama, jer je diskrecija bila zagarantovana. Kod nas to ne bi moglo jer su dokumenta obavezna, kaže Mrkulić.

Gram zlata u podgoričkim zlatarama kreće se od 17 do 22 eura. Prema riječimaAzre Mrkulić građani su prevareni, jer su prodavali zlato čak i po nižim cijenama od tržišne. Osim toga, zlato koje su založili, po pravilu, treba da ostane u zlatarama, jer se topi i koristi dalje za izradu novog nakita, što nije slučaj sa pomenutim radnjama za „ekspresni otkup“ plemenitog metala.

– Toliko je građana prinuđeno da prodaje zlato: neko za ljekove, neko za račun za struju. I šta se desilo – dali su zlato tamo gdje ne treba i ono je pošlo u neku drugu državu, a nije ostalo tamo gdje treba – kod nas, primjećuje sagovornica Portala Analitika.

Kazne ipak pljuštale: Da posla nijesu čista, te da je bilo krajnje vrijeme da se provjeri poslovanje ovih objekata, utvrdila je i Uprava za inspekcijske poslove Crne Gore. Tržišna inspekcija je  u  periodu od 1. januara 2012. do 30. septembra ove godine, obavila 191 inspekcijsku kontrolu. Podaci koje Tržišna inspekcija dostavila Portalu Analitika dokazuju tvrdnje zlatara o mutnim radnjama u brzopoteznom sistemu otkupa zlata: inspektori su utvrdili čak – 161 nepravilnost, a izdato  je 116  prekršajnih naloga i kazni u visini od 26.600 eura!

– Utvrđene nepravilnosti se odnosile na netačno i neažurno vođenje evidencije nabavke i prodaje robe, nedostupnost evidencije nabavke i prodaje robe u prodajnom objektu, nepropisno deklarisanje, neisticanje cijena na propisan način, izdavanje računa koji nijesu propisane sadržine, neisticanje obavještenja o mjestu i načinu podnošenja prigovora i reklamacija i neisticanje obavještenja o načinu i uslovima prodaje, kazali su iz Uprave za inspekcijske poslove za Portal Analitika.

A pošto je lista nepravilnosti podugačka, postavlja se pitanja: kako su ova lica dobila dozvolu za rad, da li su vršene dodatne provjere? Ispostavlja se da je dovoljno samo da se prijave, ali da nemaju obavezu da nabave i – odobrenje za rad.

Kako su Portalu Analitika objasnili izUprave za inspekcijske poslove, shodno važećem Zakonu o unutrašnjoj trgovini, trgovac  je dužan da „o početku obavljanja trgovine podnese prijavu nadležnom inspekcijskom organu  i opštinskom organu uprave nadležnom za poslove privrede  za potrebe evidencije, najmanje osam dana prije početka rada“.  Ono što je zanimljivo je da je ovim zakonom propisana samo obaveza lica koje se bavi trgovinom da podnese prijavu, za potrebe evidencije, ali  – nije propisana obaveza odobrenja.

Nije to jedina stvar koja je prepuštena slučaju i nejasno definisana. Činjenica da su radnje zatvorene i da je zlato izvezeno iz zemlje izgleda mnogo ne zabrinjava, jer sudeći po njihovim odgovorima, „ne može se uticati na politiku tržišta i na interese vlasnika“, koji su, kako kažu, „procijenili da više nemaju potrebu da posluju“. Drugim riječima: crnogorska država ne može da pruži odgovore na pitanja – kuda je otišlo zlato i čemu je služilo.

Niko se ne pita: Kako su nam ispričali brojni podgorički zlatari, spekulisalo se da je otkupljeno zlato iz Crne Gore otišlo u Indiju ili Kinu. No, nema zvaničnih podataka o transferu zlata.  Naime, tržišna inspekcija, kako je objašnjeno Portalu Analitika iz Uprave za inspekcijske poslove, vrši nadzor nad prometom robe na unutrašnjem tržištu, ali ne vrši nadzor nad izvozom robe, pa shodno tome ne raspolaže sa podacima koliko je lomljenog zlata i srebra iznijeto iz Crne Gore. Prema evidenciji tržišne inspekcije, za obavljanje  djelatnosti trgovine otkupa  plemenitih  metala,  na području Crne Gore  registrovana su tri privredna društva. Od toga, preko 28 objekata je prijavljeno da obavlja tu djelatnost.

Ministarstvo ekonomije, koje izdaje dozvole po pojedinačnim zahtjevima privrednih društava, nema odgovor na pitanje koliko zlata su vlasnici ovih radnji izvezli iz Crne Gore.

– Ministarstvo izdaje dozvole koje su automatske  i služe u statističke svrhe. Podatke o realizaciji dozvola dobijamo od Monstata, odgovorili su Portalu Analitika iz Ministarstva ekonomije, na pitanje kako su ovi vlasnici dobili dozvole i da li imaju informaciju koliko zlata je izvezeno.

Jedini podaci do kojih je moguće doći je da je u 2013. godini za uvoz izdato dozvola za otkup u vrijednosti od 234.260 eura. Od toga je, prema podacima Monstata, zvanično realizovano samo – 48.684 eura. U prethodnoj godini je  izdato dozvola za uvoz u vrijednosti od 31.116 eura, a ukupna realizacija je bila 30.327 eura.

– Što se tiče izvoza zlata ukupna vrijednost izdatih dozvola za izvoz u 2012. godini je iznosila  809.900 eura, dok je prema podacima Monstata u 2012 godini izvezeno 398.952 eura zlata. Od početka ove godine izdato je dozvola za izvoz zlata u vrijednosti 1.744.380 eura, dok je od ove količine realizovano svega 16.427 eura, saopštili su iz pomenutog Ministarstva.

Da li krivci postoje: Sve navedene brojke u suštini ne znače mnogo, budući da se ne dotiču onoga što je ostalo ključna enigma: šta se dogodilo sa dragocjenostima, koje su građani prodavali u jeku ekonomske krize? Takođe, nepoznanica je – kako je moguće da veliki broj radnji od otvaranja niko ne kontroliše?

Ispada da se čekala kontrola sličnih poslova u susjedstvu, da bi naši inspektori uvidjeli da se možda i kod nas nešto kuva. Napisane su prijave, ali problem nije riješen.

Ovakav haos nijesu mogli napraviti u zemljama Evropske unije. Napravili ga su na Balkanu, jer im je moglo proći. Narod su opustošili, ozbiljno su ugrozili naše poslovanje, a državu ojadili. Po meni, neko bi trebao da odgovara za to, smatra jedan od sagovornika Portala Analitika, vlasnik zlatare.

Crna Gora nema rudnik zlata i država očigledno nema potrebu da detaljnije rješava pitanje uvoza i izvoza zlata. Čini se da se više radi o nedostatku volje da se ovi poslovi regulišu i kontrolišu. Kao posljedica te državne nemoći, otvoren je ogroman prostor za manipulaciju, što su i pokazali pomenuti vlasnici radnji za otkup zlata. Sudeći po reakcijama nadležnih, nikome nije naročito stalo da se sazna šta se desilo sa zlatom.

A otkupljivači? Dođoše, otkupiše, pođoše. I dobro zaradiše.

Aleksandra STANKOVIĆ, Portal Analitika

Check Also

Istraživanje Erste banke pokazalo: Pandemija promijenila navike potrošača vlasnika kartica

Istraživanje Erste banke pokazalo je da su građani vlasnici kartica ove banke tokom epidemije korona …

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *