Neuspostavljanje platnog prometa između Crne Gore i Srbije, sedam godina nakon obnove državnosti obje države, veoma je loš primjer međusobnih odnosa. Srbija je Crnoj Gori spoljno-trgovinski partner broj jedan. Pošto se trgovinska razmjena dvije države mjeri brojkom od milijardu eura, zvuči nevjerovatno da dvije susjedne države nemaju uspostavljen platni promet. Cijenu nedostatka volje za uspostavljanje platnog prometa plaćaju privrednici, a „kajmak“ skida Dojče banka koja naplaćuje godišnju proviziju od 10 miliona eura, odnosno čak 70 miliona za proteklih sedam godina.
Sedam godina nakon obnove nezavisnosti Crne Gore i Srbije platni promet između dvije države se odvija preko posrednika- Dojče banke sa sjedištem u Frankfurtu.
Najveća njemačka banka na ime provizije, prema računici srpskog premijera Ivice Dačića koji je tokom nedavne zvanične posjete Crnoj Gori ponovo aktuelizovao ovaj problem, godišnje naplati oko 10 miliona eura, što znači da je za sedam godina na tome zaradila 70 miliona. Naravno, Crna Gora i Srbija su prije „razdruživanja“ imale direktan platni promet, koji je išao preko nekadašnje Beogradske banke, sadašnje Komercijalne banke Budva.
[widgets_on_pages id=”Baner”]
Srbija vodeći spoljno-trgovinski partner Crne Gore: Upravo zbog činjenice da je Srbija Crnoj Gori spoljno-trgovinski partner broj jedan, poražavajuće zvuči podatak da srpski državljanin na privremenom radu u Crnoj Gori (ili obrnuto) može regulisati radni staž, penzijsko i zdravstveno osiguranje, a da zarađeni novac ne može prebaciti u matičnu državu bez izlaganja dodatnim troškovima. Autoru teksta je poznat primjer građevinskog radnika iz Srbije, koji zarađeni novac u Crnoj Gori familiji redovno šalje preko – vozača autobusa.
Nesumnjivo je da je indirektni platni promet posljedica različitih valuta i nedostatka političke volje da se ovaj problem sistemski riješi dok se, s druge strane, iz nadležnih institucija krivica svaljuje na komercijalne banke. Iz Centralne banke i Ministarstva finansija je, uključujući i period dok su ovim resorima upravljali Ljubiša Krgović i Milorad Katnić, u više navrata saopšteno da poslovne banke ne prepoznaju interes da uspostave direktan platni promet, bez obzira što nekoliko banaka posluje i u Crnoj Gori i u Srbiji.
Narodna banka Srbije i Centralna banka Crne Gore su početkom 2008. godine stvorile sve neophodne pretpostavke za učešće poslovnih banaka iz Crne Gore u Sistemu Međunarodnog kliringa plaćanja u eurima, čiji je operater Narodna banka Srbije. Međutim, kako je potvrđeno Portalu Analitika iz više izvora, nijedna banka iz Crne Gore se nije prijavila za učešće u ovom sistemu iz prostog razloga što im nijesu odgovarali uslovi. Naime, od banaka je traženo da se platnim prometom bave faktički volonterski, bez zarade od provizije, tako da je jasno zašto do dana današnjeg nijedna crnogorska banka nije pristupila ovom sistemu.
Nedostatak političke volje za uspostavljanje platnog prometa: Ekonomski analitičar Siniša Lekić u izjavi Portalu Analitika ističe u prvi plan izostanak političke volje da se problem tretira na adekvatan način, „čemu u prilog govori činjenica da je nedavni sastanak Đukanovića i Dačića bio prvi zvaničan susret dva premijera“.
„Čudi briga jednog i drugog premijera za građane svojih zemalja, koje konstantno imaju velike troškove oko slanja novca. Da dvije susjedne zemlje koje pretenduju da uđu u EU ne mogu da skinu sa dnevnog reda čisto tehničko pitanje je zaista presedan i tome nije potreban nikakav komentar. Mnogo je razloga što to nije skinuto sa dnevnog reda, a jedan je što bankarski lobi ima veliki uticaj u obje zemlje i njima nije bilo u interesu da pojeftinjuju svoje usluge. Oni su dobro naplaćivali uslugu i sa njihovog stanovišta tu ništa nije sporno, kada se zna da većina banaka prisutnih u Crnoj Gori imaju ’majku banku’ u inostranstvu, koje od ovakve situacije imaju debelu korist. Koliko je samo otišlo para na sedmogodišnju svađu oko ničega! Bar da su od toga imali koristi domaće banke, nego isključivo Dojče banka. Dakle, priča o slobodnoj razmjeni robe i novca pala je na običnom tehničkom pitanju“, konstatovao je Lekić.
On je poručio da vlade dvije države hitno trebaju oformiti službe unutar centralnih banaka koje će ovaj problem riješiti.
„Bio bi red da se Centralna banka pozabavi konkretnim bankarskim poslom, a ne da stalno ’nije nadležna’. Ukidati biznis barijere, a ostaviti platni promet na niskom nivou je više nego licemjerna fraza. Kada se ove prepreke uklone, ulazak u EU će biti više nego jednostavan“, naglasio je Lekić.
Dojče banka glavni posrednik: Iz jedne od crnogorskih poslovnih banaka jePortalu Analitika nezvanično rečeno da rade platni promet sa Srbijom posredstvom Dojče banke.
„Banke ne mogu uspostaviti direktan platni promet sa Srbijom, bez odobrenja Centralne banke. Da bi se uspostavio direktan platni promet potrebno je da Ministarstvo finansija i Centralna banka potpišu odgovarajući sporazum, odnosno memorandum sa Ministarstvom finansija Srbije i Narodnom bankom Srbije“, precizirao je izvor Portala Analitika, ističući da, sa stanovišta banaka, za uspostavljanje direktnog platnog prometa sa Srbijom nema nikakvih prepreka u organizaciono-tehničkom smislu. Bankari, dakle, očekuju da se platni promet reguliše posebnim međudržavnim sporazumom, uz obaveznu izmjenu uslova za obavljanje ovog posla u odnosu na Sistem međunarodnog kliringa plaćanja u eurima.
Umjesto zaključka, neophodno je naglasiti da trenutna situacija sa platnim prometom pogoduje isključivo posredniku, a da se privrednicima i „običnim“ građanima u obje države bespotrebno nameću dodatni troškovi, i to prije svega zbog izostanka dogovora političkih elita. Jasno saopšten stav srpskog premijera Dačića nagovještava da bi problem konačno trebalo da bude riješen u dogledno vrijeme.
Siniša GORANOVIĆ, portalanalitika.me
