Građani EU-a smiju raditi u bilo kojoj zemlji članici – barem na papiru. U praksi međutim često nailaze na prepreke. Evropska komisija zato želi tačno definisati prava zaposlenih i odgovornosti zemalja u kojima oni rade.
Građani EU-a bi, tako bar tvrdi Evropska komisija, trebali lakše pronalaziti posao u drugim zemljama članicama EU-a. Povjerenik za rad Laszlo Andor s tim je u vezi u Briselu predstavio prijedloge za nove zakone. Prema njegovim riječima, mnogi građani uopšte ne poznaju svoja prava. On zbog toga želi da se na nacionalnim nivoima ustanove kancelarije koji bi građane savjetovale i davale im informacije o mogućnostima zapošljavanja u drugim zemljama EU-a. Osim toga, sindikati bi na primjer trebali biti u mogućnosti pred sudovima zastupati i strane radnike.
Svi građani u načelu imaju pravo živjeti i raditi u svakoj od 27 zemalja članica (s vrlo izglednim ulaskom Hrvatske u EU, od 1. jula 28). Međutim, često se suočavaju s birokratskim preprekama i diskriminacijom poslodavaca. Prema tvrdnjama Evropske komisije radnici koji dolaze iz zemalja s nižom nivoom plata na primjer, manje zarađuju i u zemljama u koje su došli raditi. Čak ni dugogodišnje iskustvo iz vlastite zemlje često se ne priznaje pri određivanju koeficijenta po kojem će se dodjeljivati plate.
„Slobodni protok radne snage jedno je od ključnih načela zajedničkog unutrašnjeg tržišta EU-a“, istaknuo je Andor.
„Budući da je nezaposlenost u nekim članicama trenutno puno veća nego u drugim, još je važnije da onima koji žele posao u nekoj drugoj zemlji to olakašamo“.
U Španiji i Grčkoj nezaposleno je više od četvrtine stanovništva. Francuska je upravo saopštila o rekordnoj nezaposlenosti: krajem marta tamo je bilo 3.225 miliona nezaposlenih. To je najviša brojka ikad registrovana u drugoj iza Njemačke po veličini evropskoj privrednoj sili.
Od svih građana EU-a Njemci se najrjeđe odlučuju tražiti posao izvan svoje zemlje. Manje od jedan posto njemačkih radnika radi izvan Njemačke u nekoj drugoj zemlji EU-a. Najmobilniji u tom smislu su radnici iz Rumunije, Irske i Portugala. Više nego svaki deseti radnik iz ovih zemalja radi u nekoj drugoj zemlji EU-a.
Evropski povjernik Andor nije pokazao razumijevanje za kritike njemačkog ministra unutrašnjih poslova Hansa-Pitera Fridriha zbog sve većih problema s nezakonitim useljavanjem iz zemalja s istoka EU-a. Andor je ovu kritiku njemačkog ministra, ali i njegovih kolega iz Velike Britanije, Holandije i Austrije, nazvao prenaduvanom. Ova četvorica ministara su bila Evropskoj komisiji i irskom predsjedništvu EU-a uputila pismo u kojem savjetuju uvođenje strožih snakcija protiv doseljenika unutar EU-a.
„Bojimo se da je ova diskusija prenaduvna iz unutarnjopolitčkih razloga“, kazao je povjerneik Andor. On kaže da ministri nisu predočili nikakve činjenice koje bi potkrijepile tvrdnje da problem zaista postoji u velikim razmjerima.
U Njemačkoj se na primjer mnogi gradovi žale zbog velikog priliva građana iz Rumunije i Bugarske. Četvorica ministara su u svom pismu navela da su mnoge opštine pritisnute „značajajnim teretom zbog određenih doseljenika iz zemalja članica“. Oni uzrokuju visoke troškove za smještaj, školovanje i zdravstvenu zaštitu. Značajan broj doseljenika osim toga zloupotrebljava socijalnu pomoć. Zbog toga njemački ministar Fridrih traži da se uvede privremena zabrana povratka u Njemačku građanima koji su iz nje protjerani zbog toga što su tamo nezakonito proveli neko vrijeme. Ali za sankcije bi se u tom smislu prvo morale odrediti smjernice EU-a, prenosi Capital.
Andor nije toliko uvjeren da je priliv građana iz istočnih zemalja EU-a uistinu toliko velik. Na primjer, prema podacima kojima raspolaže Komisija, dvije trećine Rumuna koji su napustili svoju zemlju otišlo je u Španiju ili u Italiju. Zbog toga se treba oprezno gledati na zabrinutost koju izražavaju zemlje sa sjevera EU-a. Komisija tvrdi i da se britanska vlada u tom smislu žali već nekoliko godina a da nikad nije predočila konkretne brojeve.
