Centralne banke prošle su godine kupile najviše zlata od 1964., prije nedavnog pada tržišta koje pokazuje da su ulagači izgubili povjerenje u tradicionalni svjetski simbol vrijednosti, piše u četvrtak Bloomberg.
Države od Kolumbije preko Grčke do Južne Afrike kupovale su zlato čija je cijena u 2011. rasla 11. uzastopnu godinu. Svjetsko vijeće za zlato saopštilo je da su se zlatne rezerve u prošloj godini povećale za 534,6 metričkih tona, što je najviše u gotovo pola vijeka, a u ovoj godini očekuju porast od 450 do 550 tona, čija se vrijednost procjenjuje na 25,3 milijarde dolara.
Centralne banke su najveći gubitnici, jer je otprilike 560 milijardi dolara vrijednosti nestalo otkako je zlato doseglo rekordnu cijenu od 1.921,15 dolara za uncu u septembru 2011. Taj je plemeniti metal bio u osmoj godini najdužeg uzlaznog tržišta od Prvog svjetskog rata. Masovno se kupovalo i 1980., kada je cijena poluga dosegla vrijednost današnjih 2,400 dolara, a prodavalo se 1999., kad je cijena pala na najniži nivo u 20 godina.
Centralne banke su na kraju 2012. držale 31.671 tona, što je 19 posto ukupnog izvađenog zlata, prema procjenama Svjetskog vijeća za zlato.
“Prodaju u krivo vrijeme i kupuju u krivo vrijeme“, rekao je Walter “Bucky” Hellwig, koji upravlja imovinom BB&T Wealth Managementa vrijednom 17 milijardi dolara. “Oni nisu brokeri. Gledaju na to kao dugoročno ulaganje, kao valutu za rezerve. Ako pogledamo unatrag, više su puta bili u krivu nego u pravu.”
Cijena zlata pala je 14 posto na 1.444,52 u ovoj godinu i 12. aprila je počeo pad tržišta. Do kraja idućeg trgovinskog dana cijene su pale 14%, što je najveći pad u dva dana u posljednjih 30 godina. Ako se cijena ne oporavi do kraja godine, biće to prvi pad na godišnjem nivou od 2000.
Goldman Sachs Group prognozira da će cijena za 12 mjeseci biti 1.390 dolara za uncu.
Trenutak pada cijena je iznenađujući, jer su uslovi koji su podržavali uzlazno tržište u posljednjih nekoliko godina još uvijek prisutni. Centralne banke štampaju sve više novca jer nastoje podstaknuti rast. Evropska se dužnička kriza širi i Međunarodni monetarni fond je među onima koji su sve pesimističniji u vezi s globalnim privrednim izgledima. No, ulagači sada izbjegavaju imovinu na koju se tradicionalno gledalo kao osiguranje od pada vrijednosti valuta i fiskalnih nestabilnosti, prenosi Bankamagazine.
