Analitičar tržišta aluminijuma Goran Đukanović pozvao je Vladu da preuzme odgovornost i angažuje sve raspoložive resurse i kapacitete kako bi se problemi oko KAP-a rješavali što prije i sa što manje štete po ekonomiju države, bez obzira u kom pravcu ta rješenja vodila, opstanku ili zatvaranju KAP-a. S tim u vezi, Đukanović se zapitao otkud KAP-u prošlogodišnji gubitak od 53,9 miliona eura budući da su smanjili broj radnika, prepolovili proizvodnju, a da pri tom ne plaćaju struju
-U nedavnom izvještaju konsultanstke firme “Brook Hunt” stoji da je KAP u plusu oko 400 dolara po proizvedenoj toni aluminijuma i ispred je, pored ostalih, jedne norveške elektrolize, koja proizvodi nešto manje od 200.000 tona godišnje sa oko 400 zaposlenih i najsavremenijom tehnologijom!? Naravno da je ovaj rezultat posljedica neplaćanja računa za električnu energiju (jedino moguće objašnjenje) ali se onda postavlja pitanje: otkud neto gubitak od 53,9 miliona eura u prošloj godini, javne se zapitao Đukanović u intervjuu Portalu Analitika, dodajući da ne postoji jedinstveno rješenje za KAP, pa ni u slučaju da se donese odluka o njegovom zatvaranju.
-Pitanje KAP-a je čitav niz kompleksnih rješenja i saniranje posljedica trajaće godinama, bilo da se donese odluka o zatvaranju ili opstanku. Moj utisak je da će Vlada po svaku cijenu nastojati da sačuva koliku-toliku proizvodnju aluminijuma, a KAP je već koštao ovu državu više od 200 miliona eura po raznim osnovama i još nije kraj nametima, naveo je Đukanović.
ANALITIKA: Šta mislite o predlogu potpredsjednika Vlade Vujice Lazovića da se KAP ugasi?
ĐUKANOVIĆ: Često se u javnosti pominje i traži rješenje za KAP. To je iluzorno – ne postoji jedinstveno rješenje za KAP, pa ni u slučaju da se donese odluka o njegovom zatvaranju. Pitanje KAP-a je čitav niz kompleksnih rješenja i saniranje posledica trajaće godinama, bilo da se odluči o njegovom zatvaranju ili opstanku. Moj utisak je da će Vlada po svaku cijenu nastojati da sačuva koliku-toliku proizvodnju aluminijuma.
Ipak, moguće da je Vlada već dobila direktivu iz Evropske komisije, ili bar preporuku, o njegovom zatvaranju i da je upravo to razlog zašto se sada po prvi put otvoreno pominje ta mogućnost i od strane potpredsjednika Vlade. A sadržaj te preporuke, da nagađam, mogao bi da glasi: “Gospodo, imali ste 42 godine da se dokažete i dovedete KAP u red. Kako niste uspjeli nema garancija da ćete to učiniti ni u narednih 42, bez obzira na to ko bude vlasnik. Zato, batalite rabotu i pređite na nešto drugo, isplativije”.
ANALITIKA: Ipak, Vlada od prošle godine pominje pravljenje studije o održivosti aluminijumske industrije za KAP. Šta, kao analitičar, mislite o takvom potezu?
ĐUKANOVIĆ: Nema više vremena za analize održivosti KAP-a. Uostalom, u međuvremenu, dok bi se takva jedna sveobuhvatna analiza ili studija napravila, uslovi na svjetskom tržištu bi se mogli promijeniti pa ni najbolja i najdetaljnija analiza ne bi mogla da bude apsolutna preporuka i garancija za održivost ili neodrživost KAP-a. Jedino što bi trebalo utvrditi što prije i što preciznije je iznos ukupnih dugova i potraživanja.
ANALITIKA: Kad smo već kod dugova, KAP duguje 60 miliona eura za struju i još troši neovlašćeno struju sa mreže, na račun rezervi zemalja okruženja. Kako riješiti problem na relaciji KAP-EPCG-Vlada?
ĐUKANOVIĆ: Činjenica je da u KAP-u ne znaju odakle dobijaju električnu energiju – a i da znaju ne bi imali novca da je plate – a sa druge strane u Elektroprivredi i Vladi ne znaju gdje odlazi novac koji ostaje KAP-u zbog neplaćanja električne energije (minimum 600 eura po proizvedenoj toni), a i da znaju ne bi mogli da naplate. Nije mi poznato da je bilo gdje u svijetu postojao slučaj da neka elektroliza ne plati račun za potrošenu energiju ni dva mjeseca, a kamo li čitavu godinu.
Ako Elektroprivreda nije našla rješenje da naplati isporučenu električnu energijuKAP-u za sve ovo vrijeme – to je rezultat nesposobnosti njenog menadžmenta. Zbog toga bi taj dug trebala da oprosti a ne da da ga prebacuje na teret građana kojima je već dva puta povećala cijenu kWh u posljednje dvije godine. Opet, ako bi građani to mirno prihvatili onda ne bi bio nikakav problem da prihvate još 60 miliona eura računa KAP-a do kraja ove godine. U tom slučaju, lično bih navijao za Elektroprivredu da naplati građanima još 60 miliona eura i tokom naredne godine, pa i u slučaju da ih i KAP konačno plati.
ANALITIKA: Imate li projekcije koliko je KAP koštao državu od privatizacije? Kako gledate na činjenicu da je KAP prošle godine prijavio čak 53,9 miliona eura gubitka?
ĐUKANOVIĆ: Činjenica je da je ogromna šteta po državu već učinjena, na osnovu izdataka za KAP u proteklih sedam ipo godina, makar se radilo i o daleko manjoj sumi, od one koja se ovih dana pominje u javnosti. Čini se da je najporaznije u svemu što je rizik 2009. godine da će biti učinjena ogromna šteta po državu, u vrijeme potpisivanja Ugovora o poravnanju, iznosio 100 posto, ipak je ugovor prošao.
U međuvremenu, KAP je koštao ovu državu preko 200 miliona eura po raznim osnovama i još nije kraj nametima. KAP je bio u gubitku svaku uzastopnu godinu od 2007. zaključno sa 2012 -om, makar prema zvaničnim izvještajima.Ipak, u nedavnom izvještaju konsultanstke firme Brook Hunt stoji da je KAP u plusu oko 400 dolara po proizvedenoj toni aluminijuma i ispred je, pored ostalih, jedne norveške elektrolize, koja proizvodi nešto manje od 200,000 tona godišnje sa oko 400 zaposlenih i najsavremenijom tehnologijom!? Naravno, ovaj rezultat je posljedica neplaćanja računa za električnu energiju (jedino moguće objašnjenje), ali se onda postavlja pitanje otkud neto gubitak od 53,9 miliona eura u prošloj godini?
ANALITIKA: Kako gledate na činjenicu da se upravo sada govori o smanjenju broja radnika, a da to sprovodi ruski menadžment koji nema podršku Vlade?
ĐUKANOVIĆ: Nisam čuo da je neko postavio pitanje zašto sadašnji menadžment u KAP-u treba da odredi ko je višak od radnika, umjesto da to učini novi menadžment -nakon što Vlada preuzme upravljanje KAP-om? Ovo implicira nekoliko mogućih razloga za to. Prvo, da Vlada vodi kadrovsku politiku u KAP-u a da je ruski menadžment samo izvršilac te politike. Druga mogućnost je da Vladu suštinski ne intersuje kvalitet i stručnost zaposlenih koji će ostati u KAP-u nakon smanjenja već samo broj, oko 500 zaposlenih. Ili, pak, iz nekog razloga vjeruje u stručnost sadašnjeg menadžmenta da to obavi.
Činjenica je, ipak, da u KAP-u rade pojedinci, čak neki i nagrađivani tokom proteklih godina, koji nisu radili u korist KAP-a već u korist menadžmenta i vlasnika.Neki drugi pojedinci, koji su zadužili i KAP i ovu državu svojim radom morali su da odu jer nekome očito nije bilo u interesu da uštede desetine miliona eura KAP-u i državi.Takav poslovni ambijent omogućila je Vlada Crne Gore, a dala mu je i podršku potpisivanjem Ugovora o poravnanju iz 2009. godine. Šta više, prema tom ugovoru Vlada nije u mogućnosti da preuzme akcije CEAC-a u KAP-u ni nakon godinu dana neplaćanja računa za struju i preko 60 miliona eura duga.Iscrpljen,zastario,prezadužen KAP, sa 70 posto manje zaposlenih, Vlada će otkupiti za 40 miliona eura,iako samo dug za električnu energiju prelazi 60 miliona eura.Vrhunac svega je što će za to dobiti podršku dijela opozicije, po svemu sudeći, i proglasiti uspjeh i pobjedu.Prije će,ipak, biti da se radi o šah-matu od strane CEAC-a. Velemajstorskom.
ANALITIKA: Pa šta je izlaz iz ovakve situacije?
ĐUKANOVIĆ: Kad je država ugrožena, pa i ekonomski – kao što je sada slučaj u vezi sa KAP-om – nema podjela na ”naše i njihove”, na prijatelje i neprijatelje, na podobne i nepodobne…Vlada je dužna da preuzme odgovornost angažuje sve raspoložive resurse i kapacitete kako bi se problemi oko KAP-a rješavali što prije i sa što manje štete po ekonomiju države ,bez obzira u kom pravcu ta rješenja vodila, opstanku ili zatvaranju KAP-a.Imam utisak da Vlada ne razmišlja na taj način, a dokaz su greške u kontinuitetu koje je pravila po pitanju KAP-a proteklih godina.Dobro bi bilo da konačno izvuče pouke i promijeni takav odnos.
