Iako korisnici gotovine nastoje pratiti vlastitu potrošnju, vidljivost i stalna dostupnost novca nesvjesno ih vodi ka većoj i nenamjenskoj potrošnji u odnosu na korisnike elektronskog plaćanja, pokazuju rezultati istraživanja kojeg je sprovela kompanija Visa Worldwide.
Istraživanje je sprovedeno u decembru prošle godine a obuhvatilo je posmatranje navika 1675 muškaraca i žena, starosti između 20 i 50 godina iz japanske pokrajine Kanto. Cilj je bio utvrditi u kojoj mjeri različiti načini plaćanja utiču na kontrolu potrošnje.
Ispitanici su odgovarali na pitanja o uobičajenom i željenom načinu plaćanja u svakodnevnoj potrošnji, a izbor odgovora uključivao je gotovinu i elektronsko plaćanje (kreditna kartica, prepaid ili postpaid e-novac i debitne kartice).
Načini kontrole potrošnje
Utvrđene su tri kategorije korisnika: korisnici gotovine, korisnici elektronskog plaćanja i neopredijeljeni korisnici.
Za korisnike gotovine i elektronskog plaćanja sprovedeno je dodatno istraživanje kako bi se uporedili stavovi i ponašanja kada je riječ o načinu kontrole upotrebe novca.
Profesor Satoshi Kawanishi, stručnjak za područje bihevioralne ekonomije s Odjeljenja za ekonomiju Univerziteta Sophia, dodatno je analizirao ponašanje određenih potrošačkih kategorija. Posmatrajući odgovore iz perspektive bihevioralne ekonomije, jasno je da su korisnici elektronskog plaćanja dobri u upravljanju i kontroli kućnog budžeta te da su dobro pripremljeni za budućnost. S druge strane, korisnici gotovine relativno lošije upravljaju potrošnjom. Svjesni su toga te koriste “vizuelni način” kontrole novca kao protivmjeru.
Korisnici gotovine biraju takav način plaćanja vjerujući da kontrolišu potrošnju kada im je novac u rukama. Međutim, istraživanje je pokazalo da korisnici elektronskog plaćanja biraju kartice upravo zbog boljeg upravljanja i kontrole novca nakon plaćanja te jednostavnosti i brzini elektronskog plaćanja.
Veći troškovi podizanja gotovine
Više od polovine korisnika gotovine i korisnika elektronskog plaćanja odgovorilo je kako uspijevaju upravljati potrošnjom kao što su planirali. Međutim, istraživanje je otkrilo da su korisnici gotovine (62,8%) plaćali više naknada za podizanje novca od korisnika elektronskog plaćanja (47,1%). To pokazuje da korisnici gotovine nisu dobro upravljali svojom potrošnjom i morali su češće podizati gotovinu.
Korisnici gotovine manje štede za penziju nego korisnici elektronskog plaćanja, a istraživanja pokazuju da postoji povezanost između izbora plaćanja i sposobnosti samostalnog upravljanja.
Štoviše, korisnici gotovine imaju tendenciju “planiranja kupovine zavisno isključivo o iznosu novca koji imaju u novčaniku“ (61,5%) pa su često u “stisci s novcem prije isplate slijedeće plate“ (40%), za razliku od korisnika elektronskog plaćanje (18%).
Korisnici gotovine (45,2%) s novcem u novčaniku osjećaju se velikodušno i češće potroše više od planiranog za razliku od korisnika elektronskog plaćanja (28,3%). Dakle, iako imaju potrebu da kontrolišu potrošnju, za njihovo ponašanje presudan je iznos novca u rukama, što znači da njihova potrošnja u stvari nije pod kontrolom.
Visa promoviše Visa debitnu karticu kao metodu plaćanja koja može zamijeniti gotovinu. Debitna kartica može se koristiti i kao kreditna, a limit potrošnje je iznos koji se nalazi na bankovnom računu. Potrošeni iznos se odmah skida s računa. Debitnom karticom korisnik može kontrolisati iznos potrošnje i provjeriti stanje računa kada god želi, piše Banka.hr.
