Tatjana Kucher: Za koga radi MMF?

Dodajte komentar

Prema nezvaničnim informacijama dnevnika Vijesti, delegacija Svjetske banke posjetiće krajem februara Podgoricu kada će od Vlade i zvanično tražiti da opšta stopa poreza na dodatu vrijednost (PDV) bude podignuta sa sadašnjih 17% na 19%. Osim prognoza za koliko bi bili povećani prihodi budžeta, nije dato obrazloženje zašto bi ovakav potez bio dobar i kakve bi sve efekte imao.

U javnosti se mišljenja i sugestije Svjetske banke i Međunarodnog monetarnog fonda (MMF) često doživljavaju kao zapovijesti koje se ne smiju odbiti. Ne samo zbog toga što su zemlji potrebni njihovi krediti, već i zato što je riječ o velikim finansijskim institucijama u čije poznavanje makroekonomije se vjeruje po automatizmu.

Ali, da pogledamo neke primjere njihovog savjetovanja zemalja u razvoju kada je u pitanju makroekonomska politika, naročito u kriznim situacijama.

Zemlje Istočne Azije su se tokom 1980-ih i 1990-ih veoma ubrzano razvijale, a njihov model razvoja je bio poznat kao „istočnoazijsko čudo“. Ovaj model se nije zasnivao na „receptima“ MMF-a i Svjetske banke, već je bio prilagođen specifičnostima regiona. U modelu rasta ključnu ulogu je igrala država, a ne „slobodno tržište“. A onda je 1997. godina izbila ekonomska kriza u regionu. Krizi je prethodila liberalizacija tržišta kapitala, do koje je došlo, između ostalog, pod pritiskom MMF-a. Nakon liberalizacije došlo je do velikog priliva kratkoročnog (špekulativnog) kapitala iz ostatka svijeta, a naročito iz zemalja G-7, koje praktično upravljaju MMF-om. Gotovo sve valute zemalja Istočne Azije su se našle na udaru špekulanata, koji su se kladili na devalvaciju. MMF se potom našao kao „spasitelj“ koji je pozamio ogromne sume novca vladama regiona, da bi se odbranila vrijednost nacionalnih valuta. Istovremeno, taj novac je služio za spasavanje banaka iz zemalja G-7 koje su prije izbijanja krize neoprezno plasirale velike količine novca na ta tržišta. Na kraju, valute su ipak devalvirale, a državama regiona su ostali veliki dugovi prema MMF-u. Potom je zemljama regiona nametnuta restriktivna monetarna i fiskalna politika, koja je samo dovela do produbljavanja krize.

Za razliku od zemalja Istočne Azije, Rusija je nakon pada Berlinskog zida krenula putem koji su joj preporučivali MMF i Svjetska banka: privatizacija/liberalizacija/stabilizacija. Rezultati su bili loši: u periodu 1990-1999. industrijska proizvodnja je pala za skoro 60%, a BDP za 54%! Ruska država se u to vrijeme sve više zaduživala, a kamate koje je plaćala su rasle, djelimično i pod uticajem istočnoazijske krize. Kada je 1998. godine došlo do pada cijena nafte, Ruska država se našla u problemu, budući da su poreski prihodi vezani za naftu predstavljali značajnu stavku u budžetu. Tržište je ukazivalo na to da je rublja precijenjena i da je potrebna devalvacija. Međutim, MMF je zauzeo stav da treba spriječiti devalvaciju, jer bi ova, navodno, izazvala hiperinflaciju i druge štetne efekte. Počela je igra slična azijskoj u kojoj je Rusija uzimala sve više kredita od MMF-a da bi održala vrijednost valute, koja je na kraju ipak devalvirala, tako da je zemlji ostao samo dug, bez korisnih efekata po ekonomiju. Posljedice devalvacije koje je MMF predviđao (hiperinflacija…) – nijesu nastupile. Novac koji je ušao u Rusiju putem kredita MMF-a brzo je izašao preko računa oligarha i stranih investicionih banaka…

Sličan scenario se odigrao i na teritoriji bivše Jugoslavije. Prije 1980. godine, SFRJ je imala prosječne godišnje stope rasta od 6.1%, doduše uz rast spoljnjeg duga. Tokom 1980-ih, MMF i Svjetska banka su nametnule program otplate duga i paket ekonomskih mjera uokviru tzv. Stend-baj aranžmana i Kredita za strukturne reforme. Taj program, koji je sprovodila Savezna vlada, praktično je predstavljao pokušaj da se socijalističko-tržišna privreda putem „šok-terapije“ prevede u tržišnu privredu. Kao posljedica primjene ovog programa, došlo je do zaustavljanja rasta industrijske proizvodnje, a potom i do njenog pada, kao i do pada BDP-a. Uslijedila je nizlazna spirala koja je otpočela liberalizacijom cijena, kamatnih stopa i uvoza, a nastavila se sa nizom devalvacija dinara, istovremenom inflacijom i zamrzavanjem plata (padom realnih zarada), radničkim protestima i štrajkovima, pritiskom MMF-a da se povećaju porezi i smanji javna potrošnja, novim zaduženjima… U konačnom je došlo do kolapsa javnih finansija na saveznom nivou i zamrzavanja transfera prema republikama. Na zahtjev MMF-a, da bi se smanjili budzetski izdaci za subvencije, tokom 1989. i 1990. godine likvidirano je oko 1.150 preduzeća i otpušteno oko 615.000 radnika. Ovakva ekonomska kretanja su povećavala socijalne i političke tenzije.

Svrha osnivanja MMF-a 1945. godine bila je da smanji mogućnosti izbijanja ekonomskih kriza širom svijeta. Konačan efekat je bio krajnje razočaravajući – otkad je MMF formiran, krize su bile sve češće i dublje.

Iako je primarni cilj Svjetske banke, deklarativno, smanjenje siromaštva, dakle rad u interesu nerazvijenih zemalja, ispostavilo se da njihov rad prije svega teži da udovolji zemljama G-7.

Aktivnosti MMF-a i Svjetske banke u zemljama u razvoju se baziraju na dva osnovna principa: a) insistiranje na ideologiji „slobodnog tržišta“ i b) primjena gotovo istog recepta za sve zemlje, bez obzira na njihove specifičnosti. Ne čudi, onda, da primjena njihovih savjeta rijetko daje dobre rezultate.

Makroekonomski modeli koje ove institucije koriste u donošenju odluka kakve mjere preduzeti u kriznim situacijama, zasnivaju se velikim dijelom na teorijama koje nikada nisu dokazane. Štaviše, slučajevi u kojima su te teorije korišćene su pokazali koliko su one neodržive, što ove institucije nije spriječilo da ih iznova i iznova koriste. U diskusijama sa predstavnicima MMF-a i Svjetske banke i nije važno šta neko govori, već ko govori; njihovi argumenti se uglavnom zasnivaju na finansijskoj snazi institucija koje predstavljaju. Pa ko hoće takvu vrstu savjeta…

www.facebook.com/alternativna.ekonomija

Podijeli ovaj članak
Ostavite komentar

Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *