Kada građanin poželi da digne kredit u banci, a banka ga odbije, nije sve izgubljeno. Problem je, naime, često u tome što banci treba podnijeti dokumenta o prihodima, ili neka druga dokumenta iz kojih se vidi da je riječ o pouzdanom klijentu, a tih dokumenata – nema.
Rješenje postoji, a krije sa na društvenim mrežama jer na osnovu ogromnih količina podataka koje ostavimo na njima mogu da se sklope relativno precizne slike o ponašanju, interesovanjima i platežnoj moći pojedinaca. Neke banke, kao što su Lendo služe se i podacima o aktivnostima korisnika na Fejsbuku i Tviteru. Onaj ko zatraži kredit od Lenda, ima dobre karte u rukama ako je dobro povezan sa bar desetak ljudi na socijalnim mrežama.“
I američki finansijski koncern Lendap „vršlja“ po socijalnim mrežama da bi utvrdio da li informacije koje je korisnik popunio u internet-formular kojim traži kredit odgovaraju podacima koje odaju Fejsbuk i Tviter.
Ali, socijalne mreže su samo vrh ledenog brijega. Vonga, internet-firma za dodjelu kredita, provjerava čak i u koje doba dana i na koji način se podnosilac zahtjeva „kretao“ po odgovarajućem internet-portalu (dvije trećine svih zahtjeva koji se podnose prvi put biva odbijeno)“, prenosi kamatica.rs.
Hamburški Kreditek koristi čak 8.000 indikatora kao što su podaci o kretanju (mikrogeografski pokazatelji i GPS), socijalni pokazatelji (kome se sve „sviđa“ i šta se njemu „sviđa“, „prijatelji“, „lokacije“ i sl.), analize ponašanja na internetu (pokreti i vrijeme zadržavanja na internet-strani i podstranama firme), kupovine preko interneta, podaci o opremi podnosioca zahtjeva (instalirane aplikacije, operativni sistem itd.).
