Količina novca koju iseljenici iz cijelog svijeta šalju svojim porodicama u domovini, prošle godine je premašila 335 milijardi funti (388,5 milijardi eura), što je od ekonomije Irana ili Argentine.
Tokom posljednje decenije, novac koji na taj način spaja porodice je utrostručen, a sada je tri puta veći i u odnosu na ukupan budžet koji svijet izdvaja za međunarodni razvoj.
Jedan od razlog ovog globalnog transfera novca je što sve više ljudi ne živi u domovini ili skupa sa porodicama, piše britanski Dejli mejl.
U svijetu ima, kako se procjenjuje, više od 214 miliona migranata. Kada bi svi oni živjeli u jednoj državi, bila bi to peta najnaseljenija zemlja svijeta, nakon Kine, Indije, SAD i Indonezije.
Zvaničnici Svjetske banke vjeruju da iseljenici u domovinu šalju i mnogo veće iznose od pomenutih, jer velika količina novca ne ide kroz banke i kompanije koje se bave novčanim transferima.
U brojnim zemljama u razvoju, priliv novca iseljenika već je uveliko nadmašio zvaničnu pomoć koju te zemlje primaju. Najviše novca odlazi u Indiju i Kinu (iznad 43,9 milijardi eura u svaku zemlju), zatim na Filipine i u Meksiko (po 17,3 milijarde eura) i Nigeriju (15 milijardi eura).
Iseljenici se, međutim, žale da im kompanije, željne da iskoriste rastuće tržište, za transfer novca naplaćuju takse i po 20 odsto.
Podaci Svjetske banke, recimo, pokazuju da su indijski migranti u Britaniji, kućama poslali gotovo 2,9 milijardi eura u 2011.godini. Iste godine, britanska vlada je u svjetski fond za pomoć iste izdvojila „samo“ 324 miliona eura.
Poslanica Laburističke partije Rušanara Ali, rođena u Bangladešu, vjeruje da bi vlada Britanije trebalo da pokuša da privuče novac iseljenika kao doprinos nacionalnoj potrošnji. Ona je uvjerena da, uprkos novcu koji šalju u domovinu, iseljenici imaju želju da pomognu i „novoj domovini“.
Sve je više Britanaca, međutim, koji vjeruju da je izdavajanje milijardi funti godišnje iz nacionalnog budžeta na ime pomoći razvoja drugim zemljama – bacanje para. Čak 60 odsto bi radije da taj novac zadrži na ostrvu, dok samo jedan od četvoro Britanaca, kako su pokazali rezultati nedavno sprovedene ankete, još gaji globalnu empatiju.
