Ukoliko se pitanje snabdijevanja Kombinata aluminijuma električnom energijom ne riješi do 1. januara, Vlada će posredovati u okviru svojih nadležnosti, ali takva intervencija ne može ići na štetu Elektroprivrede, s obzirom na visinu duga koju KAP ima prema toj kompaniji, kazao je u intervjuu za „Dan” ministar ekonomije Vladimir Kavarić, odgovarajući na pitanje hoće li Vlada zahtijevati od EPCG da nastavi sa snabdijevanjem KAP-a strujom, ako se ruski menadžment ne dogovori sa nekim od dilera električne energije.
– Menadžment KAP-a razmatra više opcija za snabdijevanje električnom energijom nakon 1. januara, ali žalim što odbija da to riješi na bazi kolaterala – rekao je Kavarić.
●Ima li Vlada neku opciju kako riješiti dug KAP-a prema Elektroprivredi od 60 miliona eura, koji ugrožava njeno poslovanje?
– Na bazi onoga što su komercijalni odnosi dvije kompanije, svjesni smo da je EPCG u situaciji kada njeno poslovanje teško da može da izdrži dugovanje na ovom nivou, koje se povećava svakim danom. Menadžmenti dvije kompanije pregovaraju o načinu otplate duga. Da li će to biti reprogram ili pretvaranje duga u akcijski kapital ili neko treće rješenje, zavisiće od pozicija obje strane.
●Smatrate li da je Skupština mogla donijeti drugačije zaključke u februaru, jer ni nakon devet mjeseci nije raskinut ugovor sa CEAK-om, a kao jedino rješenje se pominje novi investitor?
– Skupštinski zaključci iz februara ove godine bili su odraz nepoštovanja ugovora o poravnanju od strane ruskog partnera. Zaključci nijesu predviđali arbitražu, već su bili potvrda najvećeg zakonodavnog organa izvršnoj vlasti da zaduži pravne savjetnike da preduzmu sve mjere, u skladu sa ugovorom i zakonima, da se raskine partnerstvo sa CEAK-om. Na kraju tog pravnog procesa, a u skladu sa zakonima, izdvojila su se dva rješenja: arbitraža ili stečaj. Kao Vlada smo analizirali posledice oba ova rješenja i smatrali da je, ipak, najbolje da pokušamo da zainteresujemo novog investitora, potpuno svjesni problema koji opterećuju kompaniju i aktuelnog stanja na tržištu aluminijuma.
●Je li realno očekivati od Toščelika i HGL-a da uđu u KAP, s obzirom na ogromne dugove fabrike i investicije od 500 miliona za sopstveni izvor koje od njih očekujete?
– KAP trenutno plaća najskuplju struju. Taj problem nije od juče, već se sa njim suočava od nastanka. Najbolje rješenje bi bilo sopstveni izvor energije i to je osnova naših pregovora sa zainteresovanim investitorima. Naravno, moramo biti svjesni i činjenice da je to proces koji zahtijeva određeno vrijeme, kao i specifične vrste proizvodnje u KAP-u koja zahtijeva kontinuitet. Svi moramo biti svjesni da je pitanje isporuke električne energije za KAP, u suštini, pitanje njegovog opstanka.
●Koliko će KAP moći da izdrži sa CEAK-om na čelu fabrike?
– Apsolutno sam saglasan da je ovakvo stanje dugoročno neodrživo. Zato tražimo najbolja rješenja, u dugom roku, i to je proces koji traje, jer zahtijeva angažovanje više različitih subjekata, zbog toga što razgovaramo o obezbjeđenju električne energije, novom izvoru, ali i o pokretanju fabrika Prerade, Glinice, stavljanje Rudnika boksita u funkciju KAP… Svjestan sam da ima mišljenja da smo možda preambiciozno ušli u pregovore, ali sam lično na stanovištu da je, dugoročno, za KAP bolje da se suočimo sa svim otvorenim pitanjima i problemima.
D.MILAČIĆ
Zašto je ostao na čelu resora
●Novi premijer promijenio je ministre finansija i turizma, a Vas ostavio na čelu Ministarstva ekonomije, uprkos lošoj situaciji u zemlji. Čime ste zaslužili ostanak u ministarskoj fotelji?
– Logično je da bi svaki odgovor na ovo pitanje bio moj subjektivni stav. Ne smatram ni da je činjenica da neko nije više ministar u bilo kom resoru po automatizmu ocjena lošeg ili dobrog rada. Prosto, izbori sa sobom nose određene promjene na određenim mjestima. Za mene je pitanje odgovornosti mnogo značajnije od pozicija koje zauzimamo. Ne smatram takođe ni da je ekonomska situacija u Crnoj Gori lošija od zemalja u regionu, posebno ako se imaju u vidu dešavanja u Sloveniji kao i činjenica da su najveće ekonomije na Balkanu, Hrvatska i Srbija, u recesiji. I u uslovima krize obezbijedili smo redovnost isplata zarada i penzija. U periodu od 2004. do 2011. godine BDP u Crnoj Gori je udvostručen, dok je stopa nezaposlenosti prepolovljena. Životni standard je veći u Crnoj Gori nego u Srbiji, BiH, Makedoniji, Albaniji, Rumuniji, Bugarskoj, a po platama i penzijama ne zaostajemo mnogo ni za Mađarskom i Češkom. Takođe smo formirali povoljan ambijent za razvoj biznisa a, u odnosu na veličinu naše ekonomije, strane direktne investicije i dalje su visoke.
U resoru ekonomije uspjeli smo da ostvarimo članstvo u STO, privučemo renomiranog investitora u Željezaru Nikšić kroz jedan težak proces, omogućili smo opstanak KAP-a kada su mnoge zemlje gasile ovu vrstu proizvodnje, pokrenuli smo niz inicijativa i podsticaja kroz biznis zone, klastere, valorizaciju potencijala na malim vodotocima, projektima vjetroelektrana…
Za sve krivo nepoštovanje ugovora
●Koja je najbolja, a koja najgora privatizacija u poslednjih nekoliko godina i ima li neka za koju možete konstatovati da je bila loša i da treba raskinuti ugovor?
– Skloniji sam da govorimo o privatizacionim ugovorima i njihovom poštovanju od strane investitora. Nisam imao uvid u sve privatizacione ugovore u Crnoj Gori, ali sam ubijeđen da je država u tom procesu štitila svoje interese. Podsjetiću da je u najvećim privatizacijama država imala renomirane konsultante. Međutim, nepoštovanje ugovora od strane investitora dovelo je do toga da država, opet štiteći svoje interese, te ugovore raskida. Primjer za to je doskorašnji vlasnik Željezare Nikšić, MNSS, koji nije poštovao privatizacioni ugovor i nije dostavio garancije za sledeću fazu investicija, kao što je to ugovor predviđao, i Vlada je pokrenula inicijativu za raskid ugovora. U međuvremenu su radnici pokrenuli stečajni postupak za naplatu svojih potraživanja i kroz proces stečaja danas smo u situaciji da Željezara ima renomiranog investitora i da, po prvi put od njenog nastanka, kompanija nije na teretu države ni po jednom osnovu.
