Bivši vlasnik nikšićke Željezare i njen najveći povjerilac, kompanija Montenegro spešlti stils (MNSS) i sa njom povezana firma Rekupero, pokrenuli su arbitražni postupak protiv države Crne Gore. Traže isplatu 72 miliona eura koliko su, kako tvrde, bile njihove investicije i krediti odobreni ovoj fabrici.
Iz Vlade su neformalno odgovorili “Vijestima” da su ispunili sve obaveze iz ugovora i domaćih i međunarodnih zakona u slučaju Željezare Nikšić i njenog bivšeg vlasnika, i da imaju dokumentaciju da to dokažu na arbitraži.
Bivši predsjednik Odbora direktora Željezare Mark Džejkobson saopštio je juče da se Vlada više puta miješala u rad i upravljanje nikšićkom fabrikom, da je tretirala na nezakonit i diskriminatorski način. On je zaključio da je to dovelo do bankrota firme, ali i “do pitanja da li je Crna Gora bezbjedno mjesto za strana ulaganja”. Jedan od potpisnika ugovora ispred MNSS-a je bio Radomir Vukčević.
“Kao rezultat takvog ponašanja Vlade strani investitori u Željezari izgubili su sva ulaganja u kompaniju, pa su sada primorani da 72 miliona eura od Crne Gore traže pred Međunarodnim arbitražnim sudom”, kazao je Džejkobson.
Da se MNSS nije pokazao dobrim partnerom pokazuje i to što je Sindikat fabrike ukazivao da nijesu ispunili investicione obaveze, što je potvrdila i stečajna uprava.
Arbitraža je pokrenuta u okviru Međunarodnog centra za rješavanje investicionih sporova (ICSID), članice grupacije Svjetske banke. Of-šor firme MNSS i Rekupero su u decembru prošle godine dobili odobrenje od glavnog sekretara ICSID-a da podnesu zahtjev za obeštećenje protiv Crne Gore. Oni su, kako navode, arbitražni postupak pokrenuli pravilima arbitraže, ICSID pravilima i na osnovu Bilateralnog investicionog sporazuma između Kraljevine Holandije i Savezne Republike Jugoslavije.
Taj međunarodni sporazum potpisao je bivši ministar spoljnih poslova SRJ Goran Svilanović, 29. januara 2002. godine u Hagu sa holandskim ministrom Jozijasom van Artsenom. Njime je predviđeno da, ako spor ne može da se riješi u roku od tri mjeseca od datuma kada je bilo koja od strana uputila pismeni zahtjev za rješavanje spora na prijateljski način, ulagač ima pravo da, po svom izboru, podnese zahtjev za rješavanje spora. Među nadležnim institucijama pred kojim se može pokrenuti arbitraža naveden je i ICSID.
Taj sporazum je obavezujući za Crnu Goru kao bivši dio SRJ do 2017. godine. MNSS i Rekupero su već dobili jedan međunarodni spor, jer je Visoki sud pravde Engleske i Velsa u avgustu prošle godine presudio da imaju pravo na potraživanja od Željezare od 90 miliona eura.
Stečajni upravnik im je, nakon angažovanja nezavisnih finansijskih eksperata, priznao 60 miliona eura, od čega MNSS-u 13 miliona a Rekupera oko 47 miliona, koja se odnose na kredite koje su odobrili Željezari, dok je osporio 36 miliona, koje bivši vlasnik potražuje na ime izgubljene dobiti. Apelacioni sud je kasnije potvrdio njegovo rješenje. Na zahtjev većine radnika stečaj je u Željezari pokrenut u aprilu prošle godine. Nakon toga je prodata imovina fabrike turskoom Toščeliku u maju ove godine za 15,1 milion eura.
Perišić: Država ima više razloga da tuži njih
Stečajni upravnik Željezare Veselin Perišić kazao je da ga postupak MNSS-a i Rekupera iznenađuje, jer za vrijeme trajanja stečajnog postupka, ali i nakon njega nije primijetio nijedan diskriminatorski potez države Crne Gore.
On je istakao da je država fabriku dovoljno pomagala i bila blagonaklona prema tadašnjim vlasnicima, a podsjetio je da je Vlada platila 33 miliona eura kredita MNSS-u za koje je garantovala.
“Privatizacioni ugovor je vlasnika obavezao na ulaganja, kojih nažalost nije bilo, što je dovelo do negativnih posljedica koje su se reflektovale na loše poslovanje fabrike i što je Željezaru dovelo do bezizlazne situacije. Država je Željezaru pomagala koliko je mogla i ne postoji nijedan valjan razlog za pokretanje arbitražnog postupka. Zbog svega urađenog i neurađenom mislim da ima mnogo više razloga da država tuži MNSS, nego obratno”, kazao je “Vijestima” Perišić.
On je podsjetio da je MNSS na ime izgubljene dobiti tražio 36 miliona eura što je, kako je kazao, apsurdno da firma koja upravlja preduzećem traži izgubljenu dobit zbog njenog negativnog poslovanja.
