Vladimir Gligorov: Država ne treba da ograničava kamate

Dodajte komentar

Što se tiče ekonomske strategije, važno je razlučiti: ako je KAP nesolventan, onda treba vidjeti postoji li program koji će ga učiniti solventnim; ako toga nema – onda fabrika ne treba da postoji. Zbog ozbiljnosti problema obično se rješavanje rasteže, ali se odluka svakako mora donijeti. Morate imati ozbiljnu analizu za KAP, kaže Gligorov.

Ekspert Bečkog institituta za međunarodne ekonomske odnose, profesor dr Vladimir Gligorov, ocijenio je da država ne bi trebalo da ograniči rast kamata na crnogorskom bankarskom tržištu.

– Prvenstveno se mora vidjeti da li su kamate visoke zbog rizika i, ako je tako, uticati da se taj problem otkloni. Ako je nivo kamata realna slika, država nema razloga da ih subvencioniše niti ograničava, i to nije dobra ideja. Čak i ako bankarske kamate ne odražavaju stepen rizika, već se radi o manipulaciji, što nije rijedak slučaj, država ne treba da ih subvencioniše i limitira, jer su to vidovi fiskalne represije, rekao je Gligorov u intervjuu za Portal Analitika.

Ovaj renomirani ekspert smatra da aktuelni nivo javnog duga treba da bude održiv, bez obzira na njegov nivo.

– Ne postoji jasna formula koji je nivo javnog duga rizičan ili ne, tako da 50 odsto može biti – i malo i mnogo. Ako demografski imate staru populaciju, onda imate visoke penzijske i socijalne obaveze koje tjeraju na povećanje javnog duga. U osnovi, najvažnija stvar koja određuje rizičnost javnog duga je aktuelni i potencijalni rast. Ako je potencijalni rast od pet do šest odsto, a kamate koje plaćate dva do tri procenta, imaćete održiv dug, jer rastom plaćate kamate. Statistički posmatrano, granica od 45 odsto je tipična za malu zemlju koja ulazi u probleme, ocijenio jeGligorov.

ANALITIKA: Vlada u saradnji sa CBCG, planira da usvoji fiskalna pravila kojim se ograničava javni dug na 58 odsto BDP-a. Šta mislite o mjeri ograničavanja zaduživanja države?

GLIGOROV: Fiskalna pravila Evropske unije, koja govore upravo o tome, imaće obavezujući karakter za Crnu Goru. Nije rđavo u međuvremenu usvojiti strožija pravila. Uopšteno, fiskalna pravila se sastoje od nivoa javnog duga i dozvoljenog budžetskog deficita, uz neke uslove vezane za privredni rast, u slučaju da ne ispune druge pretpostavke.

Najvažnije je da oni koji su odgovorni za njihovu kontrolu i primjenu imaju odgovarajući kredibilitet, kao i da ih se Vlada pridržava. Švedski fiskalni savjet poštuje usvojena pravila, za razliku od Srbije, ali i nekih drugih zemalja.

ANALITIKA: Smatrate li da je za malu zemlju poput Crne Gore previsok aktuelni javni dug od 50 odsto BDP-a?

GLIGOROV: Ne postoji jasna formula, koji je nivo javnog duga rizičan ili ne, tako da  50 odsto može biti – i malo i mnogo. Ako demografski imate staru populaciju, onda imate visoke penzijske i socijalne obaveze koje tjeraju na povećanje javnog duga.

U osnovi, najvažnija stvar koja određuje rizičnost javnog duga je aktuelni i potencijalni rast. Ako je potencjalni rast od pet do šest odsto, a kamate koje plaćate dva do tri procenta, imaćete održiv dug jer rastom plaćate kamate. Statistički posmatrano, granica od 45 odsto je tipična za malu zemlju koja ulazi u probleme.

ANALITIKA: U Crnoj Gori se efektivna kamtna stopa kreće iznad 15 procenata. Da li država, odnosno regulator, treba da ograniči nivo kamata?

GLIGOROV:Prvenstveno se mora vidjeti da li su kamate visoke zbog rizika i – ako je tako – uticati da se taj problem otkloni. Ako je nivo kamata realna slika, država nema razloga da ih subvencioniše niti ograničava, i to nije dobra ideja. Čak i ako bankarske kamate ne odražavaju stepen rizika, već se radi o manipulaciji, što nije rijedak slučaj, država ne treba da ih subvencioniše i limitira, jer su to vidovi fiskalne represije.

ANALITIKA: S obzirom na pad proizvodnje u našem najvećem izvozniku KAP-u, šta preporučujete u cilju peglanja deficita u robnoj razmjeni sa inostranstvom?

GLIGOROV: Ako je KAP nesolventan, onda treba vidjeti postoji li program koji će ga učiniti solventnim; ako toga nema onda fabrika ne treba da postoji. Zbog ozbiljnosti problema obično se rješavanje rasteže, ali se odluka svakako mora donijeti. Morate imati ozbiljnu analizu za KAP.

Crnogorski izvoz je relativno mali, a najveći dio novca ulazi u sektore turizma, usluga i nekretnina. Po mom mišljenju, država treba da ulaže u projekte i sektore za koje privatnici ne prepoznaju interes. Bitno je ulagati u infrastrukturu: kad bi Boka Kotorska imala kvalitetan vodovod i kanalizaciju, teško bi bilo naći ljepše mjesto na planeti.

ANALITIKA: Da li se i pod kojim okolnostima dužnička kriza EU može preliti na Crnu Goru, direktno ili indirektno?

GLIGOROV: U slučaju raspada Evrospke unije ili ozbiljne krize u bankarskom sektoru, to bi svakako negativno uticalo na Crnu Goru. Oporavak Unije će biti duži i sporiji, što je ograničavajući faktor za sve koji računaju na novac, tržište i turiste iz Evropske unije. Crna Gora, kao mala zemlja, ne može mnogo uraditi uobičajenim instrumentima, ali vi možete – prodati robu na tržištu. Stanje konjukture ekonomije nije problem, jer ste mali proizvođači i sve možete plasirati. S tim u vezi, mora se vidjeti kako se može uticati da imate ulaganja u sektor razmjenljivih dobara.

ANALITIKA: Slažete li se sa ocjenama Svjetske banke da je povećanje zaposlenosti najbitniji odgovor na globalnu krizu?

GLIGOROV: Generalno, što se tiče zapošljavanja, u prednosti ste ako imate struku. Važno je da ne spadate u zemlje koja može da konkuriše jeftinom radnom snagom. Struka je bitna, jer smanjuje stopu nezaposlenosti. Treba ulagati u obrazovanje, naročito u deficitarna zanimanja, koja se traže i u Evropskoj uniji. To bi bio najznačajniji metod dugoročnog uticaja na zaposlenost.

ANALITIKA: S obzirom na upadljivo odsustvo direktnih stranih investicija, imate li sugestiju kako ih Crna Gora može privući?

GLIGOROV: U ovom trenutku ima malo stranih ulaganja. Jedini izuzeci su zemlje koje raspolažu naftom ili gasom, i Poljska koja i u vrijeme krize dostiže značajne stope rasta. U sljedećih nekoliko godina treba vidjeti kako imati veći doprinos sopstvenih sredstava, odnosno domaće štednje, pa da se vidi šta se može finansirati iz tog izvora. To, naravno, podrazumijeva dodatno smanjenje javne potrošnje.

portalanalitika.me

Podijeli ovaj članak
Ostavite komentar

Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *