Njemačke novine neumorno pišu o krizi eura i situaciji u Grčkoj, posebno otkako su neki političari počeli da otvoreno zagovaraju izlazak Grčke iz euro-zone.
Internet-portal Dojče mitelštands nahrihten prenosi da je švajcarska banka UBS sprovela studiju koja pokazuje da Nijemci spadaju u gubitnike u priči o euru.
Uvođenje eura je donijelo najveću korist Grčkoj, Portugaliji i Španiji.
U tim zemljama je, prema pomenutoj studiji, od uvođenja eura najviše porastao realni dohodak domaćinstava. U sjevernim zemljama euro-zone se taj dohodak, međutim, osjetno smanjio.
Najveći gubitnici u tom procesu su Austrijanci koji su u prvoj deceniji eura izgubili najveće sume, a prate ih Irci, Italijani i Nijemci. Budžet privatnih domaćinstava je ostao konstantan jedino u Finskoj, pišu njemački mediji.
“Skupa zabluda“ – tako glasi naslov komentara o najnovijem razvoju finansijske propasti Grčke koji je objavio Süddeutsche Zeitung.
“Sada debatom ponovo dominiraju oni koji sve vide crno – oni koji sigurno znaju da od Grka i eura neće biti ništa. Političari Hrišćansko-socijalne unije i Stranke slobodnih demokrata sada žele da se što prije otarase Grka.
Demohrišćani bar samo odbacuju mogućnost daljeg slanja svježeg novca Atini. Sve to stvara fatalan utisak, utisak da su svi napori uzaludni i da, osim Grka, tu više niko nema šta da izgubi. Ali, to je zabluda. I to skupa zabluda.
Naravno, svako ko se bavi detaljima grčke krize lako će pasti u očajanje, na primjer zbog poreskog sistema punog rupa, ili zbog skupog državnog aparata, zbog zastarjelih ekonomskih struktura. Bilo bi bolje da su za takvu zemlju vrata monetarne unije ostala zatvorena.
Ali, sada su Grci unutra, i zbog toga se pitanje postavlja drukčije. Potencijalna šteta koju bi prouzrokovalo prvo ispadanje iz evro-zone toliko je velika da se isplati ulaganje još mnogo snage kako bi se Grci zadržali u monetarnoj uniji.“
Ako je Samarasu samo do zavaravanja, njegovu zemlju zaista ništa neće moći da zadrži u euro-zoni.
Prema pisanju medija, postoje dva velika troška koja bi zagovornici brzog odlaska Grčke iz evro-zone morali da budu svjesni. Najprije, grčka država i njena privreda su se našle u potpunom haosu. Dugovi koji ne bi mogli da se otplaćuju mekom drahmom i vjerovatni izostanak investicija, stvari su koje ta zemlja ne bi izdržala. Osim toga, zemlja koja klizi u propast i dalje bi dugovala kredite.
Za njemačke poreske obveznike koji do sada nisu izgubili nijedan evro, to bi značilo da bi mnoge milijarde zaista – nestale. Ali, najgora bi bila opasnost da se „zaraze“ i druge zemlje koje su u krizi.
Apologeti izbacivanja Grčke smatraju da bi evro-zajednica bez te zemlje za najkraće vrijeme procvjetala. Međutim, vjerovatnije je da bi finansijski akteri bili ohrabreni da iz evro-zone potjeraju i Španiju, Portugaliju i Italiju. Zašto hajka na njih da ne uspije, kada je Atina izbačena s lakoćom?“ Süddeutsche Zeitung.
