Svijet svakog dana potroši 90 miliona barela nafte. No jaz između sve veće žeđi za ovim izvorom energije i mogućnosti njegovog iskorišćavanja, u narednoj deceniji će biti jedan od najvećih izazova.
“Vrijeme jeftine nafte je završeno”, kaže Fatih Birol i zna o čemu govori. On je jedan od glavnih stručnjaka u Međunarodnoj agenciji za energiju (IEA), i ovu konstataciju o nafti ponavlja svakome, bez obzira žele li ga čuti ili ne. Vozačima ili korisnicima lož ulja na ovakvu se najavu ježi koža. No Birol je siguran u to jer potražnja za naftom stalno raste.
“Za dvadeset godina svijet će trebati 12 miliona barela dnevno više. Polovinu toga će trebati Kina, ostatak Indija.”
Jedan barel sadrži 159 litara.
No do kada će ponuda moći držati korak s potražnjom? Ne dugo, uvjeren je njemački stručnjak za geologiju i energetiku Wolfgang Blendinger. On je radio za naftne kompanije, a sad predaje na jednom Tehničkom Sveučilištu Clausthal: “I kod izdašnih izvora već smo na silaznoj putanji.”
Najveća količina nafte potiče i dalje iz klasičnih i bogatih naftnih polja s područja između južnog Urala i Arapskog poluostrva. Tamo gdje bušilice otvaraju nove lako dostupne izvore i čija se nafta jednostavno prerađuje. No stručnjaci računaju da je kod većine tih polja vrhunac njihove iskoristivosti već pređen. Uprkos tome, ministar za naftu Saudijske Arabije Ali Al-Naimi najavljuje da je njegova zemlja, u slučaju potrebe, u mogućnosti umjesto 9 miliona barela eksploatisati 12 miliona barela nafte dnevno. Blendinger smatra da je to svjesno zavaravanje klijenata.
“Tamo proizvode do krajnjih granica. Postoje možda rezerve pojedinih vrsta nafte, koje ne može preraditi ni jedna rafinerija. Činjenica je u zadnjih deset godina: oni proizvode, jednostavno rečeno, do krajnjih granica.”
I agencija za energiju računa s time da će svake godine iz ovih izvora dolaziti po 3 posto manje nafte. Kako onda može ponuda svejedno rasti? Nadu su svijetu zadnjih godina svako malo davali izvještaji o novootkrivenim izvorima na Antarktiku ili u dubinama okeana kod brazilske obale. No stručnjaci na ova otkrića gledaju razborito.
“To svijet može naftom snabdijevati nedjelju dana. To nisu ogromna nalazišta. Moraju se uvijek dobro paziti i analizirati čiste brojke: šta je tamo tačno otkriveno?”, upozorava Blendinger.
Puno više nafte se krije u uljnom pijesku i uljnom škriljavcu u Kanadi i SAD-u. To se naziva nekonvencionalnom naftom. No ona se može iskorištavati samo uz veliku potrošnju vode i energije s ozbiljnim posljedicama po okolinu. A nudi tek privremeno rješenje.
“Na početku još možete tu i tamo pokoji manjak kompenzirati ovom nekonvencionalnom naftom. Ali kad krivulja jednom oštro padne, onda ćete biti suočeni s ogromnim problemom, jer vi ne možete eksploataciju kanadskog uljnog pijeska samo tako po volji podići s tri miliona barela dnevno na šest, sedam ili osam miliona barela”, kaže Blendinger.
Nafta ipak neće nestati od danas do sjutra, dodaje on. Samo će biti sve skuplja.
“Moramo se u budućnosti tako prilagoditi da na kraj izlazimo sa sve manje energije.” Fatih Birol iz Agencije za energiju još je konkretniji: “Moramo promijeniti naše navike kad se radi o našoj mobilnosti.”
Autor/Izvor: bankar.me/SEEbiz
