Tri godine nakon globalne krize, ekonomski proizvod se skoro oporavio i uslovi u finansijskom sektoru se stabilizuju. Na drugim poljima, kriza i njene reperkusije su i dalje vrlo akutne, to je najvidljivije kod javnog duga koji je velik po obimu i koji nastavlja da raste, i smanjenom prostoru za likvidnost u ekonomiji. Prvi prioritet je značajno smanjenje potreba za fiskalnim finansiranjem, uz istovremeno snaženje strukturnih reformi, od kojih je najznačajnije tržište rada, ali i uključujući nastavak napretka u finansijskoj regulaciji i superviziji. Nadležni organi su usvojili odgovarajuće ciljeve; pažnja sada mora biti usmjerena ka identifikaciji potrebnih mjera politike i njihovim ekspeditivnim implementacijama.
1. Ostvaren je značajan napredak nakon finansijske krize i događaja koji su uslijedijli nakon toga. Uz rast BDP-a koji se procjenjuje na nekih 2,5 procenata u 2011., realna vrijednost proizvodnje je skoro dostigla nivo koji je imao prije krize u 2008. Pored toga, depoziti nastavljaju da rastu, srezan je deficit tekućeg računa, inflacija je dostigla nivo koji postoji kod trgovinskih partnera, ostvaren je i dodatni napredak u strukturnim reformama, a strane direktne investicije su i dalje iznad 1/10 BDP-a.
2. Nedavno iskustvo Crne Gore odražava izazove njenog zahtjevnog okvira politika i velike otvorenosti ekonomije. Bez instrumenata valutnog krusa i monetarne politike, fiskalna politika je preopterećena zadatkom da spriječi pregrijavanje tokom ekonomskog rasta koji je potaknut prilivom sredstava prije 2008. Od tada je država smanjila svoju raspoloživu štednju čime je djelimično poništila kočnice kod domaće potražnje kao rezultat smanjenja zaduženosti privatnog sektora, ali uz cijenu ubrzane akumulacije javnog duga i eksternih neuravnoteženosti. Pored toga, neke od ranijih reformi su naišle na poteškoće, što se vidi iz problematičnih privatizacija u metalurškom sektoru.
3. Postoji rizik da dođe do odugovlačenja oporavka. Indikatori ekonomske aktivnosti su naglo usporili u četvrtom kvartalu 2011. kako je došlo do trošenja rasta koji je rezultat turizma, problemi u sektoru metalske industrije su ponovo isplivali i pokazalo se da međunarodno okruženje, posebno euro zona, predstavljaju više izazova. Pored toga, likvidnost je restriktivna i teg dugova spriječava rast kreditiranja. Kako pristup eksternim finansijskim tržištima biva sve teži, fiskalna politika je sada ograničen u pogledu pružanja podrške potražnji. Kao rezultat toga, nije projektovano da će BDP rasti u 2012.
4. U periodu pred nama, u punoj mjeri se moraju primijeniti pouke iz prošlosti. Zadatak je dvostruke prirode: obnavljanje povećanja rasta, kao i sprovođenje do kraja ambicioznih strukturnih reformi, i nastavak stabilizacije finansijskog sektora; i ponovno dostizanje održivih javnih finansija tako što će se budžet uskladiti sa realnošću nakon naglog rasta.
5. Postojeće politike nose sa sobom rizik da ekonomski učinak bude ispod prosjeka. Dok s jedne strane mala ekonomija i njena velika otvorenost podrazumijevaju visok stepen neizvjesnosti kod prognoza i projekcija, srednjoročni izgledi su ugroženi velikim fiskalnim i eksternim debalansima, čak iako međunarodni kontekst postane povoljniji. Dobra vijest je da ambiciozne strukturne reforme mogu da oslobode veliki potencijal Crne Gore, npr. u sektorima energetike i turizma, pa samim tim da dovedu do nužnog usklađivanja koje neće biti na uštrb rasta.
A. Osnaživanje rasta
6. Reforme tržišta rada treba da su usmjerene na stvaranju radnih mjesta. Stopa nezaposlenosti od 20 procenata (po definiciji Istraživanja radne snage) je praćena sa vrlo niskim učešćem radne snage i rastućim udjelom dugoročno nezaposlenih lica. U međuvremenu, tržište za nerezidentnu radnu snagu se slobodno prilagođava. Dok je nedavna izmjena Zakona o radu napravila napredak u procesu pojednostavljivanja otpuštanja, ona je takođe ograničila fleksibilnost u korišćenju ugovora “na određeno vrijeme” na osnovu čega su stvorena skoro sva radna mjesta u privatnom sektoru. Propisi kojima se regulišu redovni ugovori treba da budu atraktivniji za poslodavce, uključujući i da se više pažnje poklanja mogućnosti da se prošire klauzule o izuzimanju (opt-out) iz aranžmana kolektivnog pregovoranja.
7. Poslovno okruženje je neophodno njegovati i poboljšavati. Crna Gora je zabilježila postojan napredak u različitim istraživanja poslovnog okruženja. Ipak, žalbe na regulatorne nedostatke i pravne postupke od nekih većih stranih investitora iz metalskog i energetskog sektora mogu nositi sa sobom negativne posljedice po reputaciju Crne Gore kao destinacije za investiranje. Pored toga, vrijeme koje je potrebno da bi se dobila građevinska dozvola i završio postupak registracije, posebno na opštinskom nivou, nastavlja da ometa nove investicije. Stoga ohrabrujemo nadležne organe da pokažu svoju posvećenost ka principu poslovanja van dohvata ruke i odnosu sa kompanijama koji je zasnovan na pravilima, a da istvovremeno nastave sa pojednostavljivanjem investicionih procedura. Nastavak poboljšanja ekonomske statistike je takođe od suštinskog značaja.
8. Uprkos stabilizaciji, pred bankarskim sektorom je još uvijek dosta posla. Iako su depoziti počelo da se vraćaju, sistem je opterećen visokom stopom nekvalitetnih kredita i rezervisanjem koje zaostaje. Neophodan je trajni oprez na podsticanju stabilnosti i stvaranju održive osnove za povraćaj kreditiranja u što većim razmjerama. Malo je vjerovatno da će direktni napori na prisiljavanju većeg kredititiranja funkcionisati i oni bi vjerovatno zahtijevali sredstva iz budžeta koji je već smanjen. Umjesto toga bi oživaljavanje kreditnog rasta na održiv način zahtijevalo od budžeta da funkcioniše u okviru raspoloživih sredstava. Prioritetni zadaci su:
-
intenzivno prisustvo supervizora u bankama i agresivno sprovođenja propisa u cijelom sistemu: Treba pažljivo ispitati rizični profil i potrebe za kapitalom u individualnim bankama, uključujući i kroz okvir stresnog testiranja koji je nedavno unaprijeđen. Vlasnici banaka moraju brzo nadoknaditi nedostatke kapitala ili se suočiti sa sankcijama.
-
nastavak napora na poboljšanju kvaliteta aktive: Nedavni izrazit pad nekvalitetnih kredita, sa 26 na 15 procenata bruto kredita, u velikoj mjeri odražava izmještanje nekvalitetne aktive na faktoring kompanije, ostale investitore i matične banke. Takve transakcije treba detaljno pratiti, mada nedavno usvajanje odgovarajućih odluka od strane CBCG i rad nadležnih organa na kreiranju propisa predstavljaju korak naprijed u ispravnom smjeru. Dalji napori Vlade, CBCG i drugih relevantnih subjekata na unaprijeđenju okvira i procesa vezanih za izvršenje sredstava obezbjeđenja su takođe od suštinske važnosti.
-
povećanje i praćenje likvidnosti: Korišćenje eura u suštini značajno eliminiše opciju značajnog ubrizgavanja likvidnosti od strane centralne banke, čime se stavlja dodatni značaj na postojanje dovoljnih nivoa likvidnosti u bankama. Stoga su intenzivirani napori CBCG na praćenju likvidnosti dobrodošli. Nasuprot tome, prijedlozi za povećanje nivoa obavezne rezerve koja se može držati u državnim zapisima mogli bi stvoriti dodatne rizike i narušiti podsticaje za odobravanje kredita.
-
održavanje propisa o kreditnom riziku na korak ispred kretanja: CBCG planira da uskoro ukine privremena regulatorna opuštanja i umjesto njih da usvoji trajni okvir, koji bi trebao da je u potpunosti u skladu sa najboljom međunarodnom praksom.
B. Suočavanje budžeta sa realnošću nakon naglog rasta
9. Strma uzlazna putanja javnog duga se mora preokrenuti. Javni dug je na 46 procenata BDP-a, što je rast s kraja 2007. kada je iznosio 27 procenata; pored toga, izdate su kreditne garancije od nekih 5 procenata BDP-a kako bi se podržali KAP i Željezara Nikšić.
10. Ovo zahtijeva veće usklađivanje oporezivanja i potrošnje. U suštini, rast duga odražava postojan fiskalni deficit, bez obzira na snažne napore na kontroli rashoda od strane centralnog budžeta. Godina 2011 ilustrovala je obrazac: dok se konslidovana potrošnja države (uključujući neizmirene obaveze) smanjila za 2,7 procenata BDP-a, aktivirane su kreditne garancije i došlo je do oštrog pada u naplati prihoda. Ovo je poguralo fiskalni deficit u 2011. na procijenjeni nivood 6,3 procenata BDP-a, u poređenju sa 4,7% u 2010. i 5,3% u 2009., ali i značajno iznad ciljanog nivoa od 2,3 procenata.
11. Konkretne mjere za smanjivanje deficita moraju biti utvrđene bez odlaganja. Iako su ciljevi budžeta – smanjenje deficita na 1,2% BDP-a u 2012. i dostizanje uravnoteženja 2013. – adekvatni, oni najvjerovatnije opet neće biti postignuti ukoliko se hitno ne preduzmu visoko kvalitetne mjere za smanjenje deficita. Ukoliko se izvrši pažljivi odabir prihoda koji će se povećati i izdaci koje će se smanjiti, ove mjere ne bi trebalo da bude na uštrb rasta.
12. Značajna usklađivanja treba da proiziđu iz smanjenja rashoda. Udio naplate prihoda je i dalje relativno veći u odnosu na druge, dok rashodi ostaju na nivou koji je veći od prosjeka u poređenju sa evropskim tržištima u nastajanju. Iako je Vlada napravila napredak za pohvalu u pogledu poboljšanja kontrole preuzetih obaveza, potrebne su i mjere za duboko ukorijenjene probleme:
-
Troškovi za zaposlene od oko 12 procenata BDP su veoma visoki. Prošlogodišnje usvajanje Kadrovske politike i smanjenje zaposlenih od 2 procenta predstavljaju ohrabrujući početak za dovođenje u red ovih izdataka. Nedavni sporazum sa sindikalnim organizacijama iz javnog sektora bi trebao da pomogne da se sputa rast zarada u 2012., mada njegovi kompleksni uslovi nose rizike za budući period.
-
Potreban je dalji napredak u oblasti obaveznih davanja, prvenstveno kroz dalju penzionu reformu, koja je već uveliko napredovala u oblasti smanjivanja dugoročnih troškova starosne penzije. To bi dovelo do bržeh smanjenja penzionog deficit (4,5 procenata BDP u 2011.). Slično tome, nadležni organi treba da budu ambiciozni kod reformisanja socijalne zaštite kako bi se obezbijedilo da su naknade usmjerene na one kojima je to najpotrebnije i kako ne bi više služile kao prepreke za učešće na tržištu rada.
-
Fiskalni odliv iz Kombinata aluminijuma i Željezare mora biti zaustavljen. Za javne finansije, prva najbolja opcija je da se zaustavi sva fiskalna pomoć. Ovo bi moglo da povuče za sobom likvidacije preduzeća, ali bi dozvolilo da se proda bilo koji dio kompanije koji ostane održiv i stalo bi se na kraj fiskalnim gubicima –izuzev možda jednokratnih troškova zatvaranja. Pored toga, do sada je direktni efekat zapošljavanja ovih kompanija mali, kao što je i mali njihov doprinos dodatoj vrijednosti i platnom bilansu, ako su mjereni na odgovarajući način. Jedina druga najbolja opcija bi bila da se naplate novi prihodi kako bi se pokrili gubici ovih fabrika kroz namjenski novi porez; u svakom slučaju treba da se izbjegne finansiranje podrške kroz budžet.
13. Postoji prostor da se povećaju poreske stope. Stope PDV i poreza na dohodak i dobit su ispod nivoa u regionu. Isto važi i za poresko opterećenje rada. Ograničeno povećanje stopa ne bi stoga značajno otežalo novo zapošljavanje. Osim toga, uporedne mjere povećanja stopa i smanjenja zamki siromaštva – na primjer uvođenjem poreskog kredita na osnovu zarađenog dohotka – bi omogućile značajan podsticaj formalnom zapošljavanju i naplati poreza. Postoji i značajan prostor da se povećaju prihodi od poreza na imovinu kombinacijom viših stopa, bolje procjene i unaprijeđenog katastra. S druge strane, pažnja se mora posvetiti kod povećanja indirektnih poreza kako se ne bi povećali troškovi u sektoru turizma.
izvor: Bankar
