Intervju ministra finansija dr Milorada Katnića za “Dan”

Dodajte komentar

Garancije koje je država izdala Kombinatu aluminijuma su ozbiljno ekonomsko pitanje sa visokim fiskalnim rizikom. Odgovor će biti mnogo izvjesniji početkom godišnje, jer smo usaglasili pomjeranje roka za plaćanje obaveza i eventualno aktiviranje garancija do februara sa Dojče bankom, a do aprila sa Mađarskom OTP bankom. Suočeni smo se situacijom da postojeći partner ne može i ne daje uvjerenje da će platiti dugove, izjavio je u intervjuu „Danu” ministar finansija Milorad Katnić. 

Zato, kazao je, rade na dva kolosjeka pregovaraju sa kreditorima o stanju plaćanja obaveza i sa drugim strateškim partnerom o potencijalnom preuzimanju dijela ili ukupnih dugova na koje je država dala garancije. Od ishoda ova dva procesa zavisiće trošak države po osnovu garancija KAPu. Najbolji scenario bi bio dogovor sa kredibilnim partnerom da preuzme dug i investicije iije u dugoročnu održivost fabrike. Najgori, da država plati dug po osnovu garancija i dalji problemu u poslovanju KAPa, ocijenio Katnić i objasnio da ugovori sa tri kreditora podrazumijevaju da, ako se aktivira jedna garancija, svaki ima pravo da po automatizmu traži naplatu svog duga.

– Ako se aktivira neka od garancija mogli bi doći u situaciju da gšatimo svih 130 miliona. Zato su važni pregovori sa kreditorima da bi, ukoliko proijenimo da može doći do plaćanja garancija, dogovorili reprogram na više godina i u više rata. U februaru postoji rizik da dospije 22 miliona eura obaveza prema Dojče banci, a u aprilu prema OTP banci, dok glavnica kredita ruskoj VTB banci dospijeva 2014. objasnio je ministar i istakao da bi, u slučaju povoljnijeg scenarija, novi partner stekao dominantno vlasništvo u KAPu, uz smanjenje troška države za garancije i subvencije.

Kako je uopšte došlo do ovako velikog obavezivanja države u odnosu na KAP?

Tokom 2009. situacija je bilo tako teška da se govorilo o mogućem kolapsu ukupnog ekonomskog sistema. Tada smo bili suočeni sa krizom u bankarskom sektoru i povlačenjem depozita, padom budžetskih prihoda i ekonomske aktivnosti za skoro šest odsto, kao i brojnim problemima u kompanijama. Crna Gora je tada odlučila, poput SAD i Njemačke, da pomogne privredu i banke kreditnim linijama i garancijama, kako bi ublažila efekte krize. U tom trenutku je bio aktuelan arbitražni spor sa vlasnikom KAPa i postojao rizik da država plati ogromnu odštetu. Istovremeno, KAP je značajan za ekonomski sistem zbog broja zaposlenih i dominantnog uticaja na izvoz, tako da se izdavanje garancija prije tri godine ne može gledati kao podrška za koju nijesu postojali razlozi i argumenti. U trenutku velike nestabilnosti trebalo je donijeti tešku odluku o gašenju KAPa, ili probati omogućiti preživljavanje.

Smatrate li Vi dobrom tu odluku koja je opteretila sve građane u Crnoj Gori?

Ako platimo garancije sva kritika će biti uperena prema Vladi. Trenutno se ne može govoriti o odluci koja je skupo koštala poreske obveznike i svi koji je kritikuju treba da priznaju da su bili za gašenje KAPa, koji 2009. nije mogao da se održi bez garancija. U vrijeme krize često ne birate između dobre i loše odluke, već između dvije loše, pa birate manje lošu.

Ostajete li pri najavljenom zaduživanju trećom emisijom euroobveznica?

Prije krize države su smatrane najkredibilnijim dužnicima, ali je vrijeme povoljnog finansiranja iza nas i nema izvjesnosti da će država moći da uredno servisira obaveze. Situacija je naročito složena za zemlje koje grade renugaciju na tržištu. Veliki uspjeh smo napravili u prethodne dvije godine, jer investitori kroz euro obveznice daju novac i povjerenje državi da he im ulaganje biti vraćeno. Da nijesmo lani emitovali obveznice sigurno bismo imali problem sa izmirivanjem budžetskih obaveza. Najgora varijanta je da nijeste u stanju da isplatite plate i penzije u zadnjem kvartalu.

Tragamo za alternativnim načinima finansiranja i želimo da se oslonimo na međunarodne finansijske institucije, u prvom redu na Svjetsku banku, koja nam je već odobrila o 80 miliona dolara za finansiranje budžeta, a nastavljamo pregovore o dobijanju isto toliko garancija za kredit kod poslovnih banaka, koje će u tom slučaju biti više zainteresovane, pošto je riječ o prvoklasnim AAA garancijama. Ova sredstva se daju samo državama koje dokažu da su ostvarile dobre performanse. Moguće da ovaj dogovor postignemo do kraja godine.

U januaru i februaru, tokom posjete misije MMFa, želimo da testiramo mogućnost korišćenja neke od kreditnih linija predostrožnosti. Ta sredstva ne bi služila za podršku budžetu, već bi stajala po strani kao dodatna sigurnost ako nigdje drugo ne uspijemo da obezbjedimo novac, ili da se bitno pogoršaju uslovi u Crnoj Gori.

Zašto više volite preusmjeravanje novca od rebalansa?

Nijedna država ne ispuni definisani plan budžetske potrošnje i zato su preusmjeravanja uobičajena i zakonita praksa. Zagon o budžetu omogućava da se do 10 odsto jedne ili ukupne kategorije ministarstva može preusmjeriti na drugo ministarstvo ili potrošačku jedinicu. Ovu ustaljenu praksu je Vlada praktikovala, a parlament verifikovao otkad donosimo zakon o budžetu. Naš budžet smo podijelili na četiri koda, zbog veće transparentnosti. Svaki trošak prikazujemo usitnjeno, a svaku kategoriju prihoda detaljno, što podrazumijeva da se neostvarenje neke kategorije ili potreba za većim ili manjim troškom na rashodnoj strani uslovljava presumjeravanja, koja cijenimom korisnom tehnikom u okviru zakona, jer omogućava da izvšimo obaveze i prilagodimo budžet stvarnosti. Rebalansu budžeta se pribjegava ukoliko ne možete da izvršite plan u okviru zakonom dozvoljenih instrumenata. Aro možete, ne treba ići na rebalans jer je to loš signal međunarodnoj i drugoj javnosti. Ostvarenje budžeta u poslednje dvije godine bilo je za primjer i pohvalu, što ne tvrdimo samo mi već i kredibilne institucije koje cijene što smo ojačali javne finansije i funkcije planiranja i sprovođenja budžeta.

Zašto onda DRI smatra da preusmjeravanja spadaju u lošu budžetsku praksu?

Jasno je da ako nemate neku veliku temu za kritiku morate naći nešto i onda se svi uhvate za ono što je navedeno kao sitniji problem. Nije bilo nepoštovanja zakona ni ozbiljnijih grešaka, tako da je preusmjeravanje bilo aktuelizovano i dijelom osporavano u stručnoj i laičkoj javnosti.

Osim garancija KAPu, koji su najveći izazovi za javne finansije u ovoj godini?

Na prihodnoj strani je izrazit problem nelikvidnosti, koji uslovljava oprez. Ako dođe do dodatnog problema sa likvidnošću, to će sigurno uticati na budžstske prihode. Na rashodnoj strani to su garancije, složene ekonomske prilike i potreba za definisanjem socijalne politike koja će značiti podršku najugroženijim. U tom smislu je moguće provođenje definisanih budžetskih pozicija. Generalno, veliki rizik je od pada ekonomske aktivnosti, što bi se odrazilo na budžetske prihode i stvorilo dodatnu potrebu za zaduživanjem.

Kojim mjerama namjeravate da smanjite udio sive ekonomije?

Najefikasniji način su jasna pravila i njihova neselektivna primjena. Posvećeni smo definisanju dobrih poreskih zakona i postupanje poreske administracije, te smanjenju diskrecionog postupanja i poboljšanju efikasnosti u obračunu i naplati poreza. S druge strane, ako je dobar poslovni ambijent preduzećima je porez manji teret i spremnija su da ga plate. Svi vole manji porez i država mora imati represivne mehanizme za preduzeća i pojedince koji ne poštuju zakon. Lani smo počeli niz aktivnosti, od edukativne kampanje do efikasnije naplate poreza i nastavićemo ove godine, ali ćemo uskoro predstaviti i nove mjere. Nastavićemo uvođenje novih tehnologija za praćenje, posebno akciznih proizvoda i pooštriti kaznene mjere do trajnog zatvaranja objekta ili firme.

Žalite li što ste promovisani u ministra s obzirom da ste manje plaćeni od vaših pomoćnika?

Prihvatanje funkcije ministra finansija za mene je značilo čast i ogromnu odgovornost. Nije me rukovodila zarada, već veliki lični i profesionalni izazov i iskustvo, koje vjerujem da ću iskoristiti u budućem profesionalnom radu. Bio sam svjestan da je ministar finansija nepopularna funkcija. Ne žalim, već sam nočastvovan što sam dio Vlade koja pokušava da stvori dobre uslove za život građana i nadam se da će naše politike dati dobre rezultate i da ćemo ostaviti pečat u vremenu u kojem živimo. Sistemski, plate u Crnoj Gori nijesu dobro uređene i do sad smo pravili sitnije korekcije. Ozbiljna korekcija će biti izrada zakona o zaradama državnih službenika, koji će specificirati sva znanja i odgovornosti, definisati planove razrede i maksimalne zarade.

Je li vam neprijatno kad gostujete na sjednicama odbora udruženja banaka, gdje vaši sagovornici zarađuju deset puta više nego Vi?

Nijesam sklon da kritikujem i aktuelizujsm visinu tuđih plata. U našem sistemu se često ne postavlja pitanje da li su ljudi zaista zaradili platu, već koliko zarađuje neko drugi. Ne bih želio da živim u državi gdje zakonski ambijent i praksa znače uravnilovku. Taj sistem smo ranije imali i obično jednakost u primanjima znači nejednakost u drugim pravima. Treba napraviti sistem gdje će odgovornoci i doprinos poslu biti adekvatno nagrađeni u privatnom i državnom sektoru.

Rado se odazivam sjednicama odbora banaka, gdje pretresamo pitanja bitna za javne finansije i ekonomsku politiku. Zadovoljstvo mi je što tamo sjede stručni, obrazovani i kompetentni ljudi. Ako bi nečija manja plata ili manje privilegije značile boljitak drugima, onda bih razumio takav pristup. Ali upravo ka odgovornim i poslovima koji zahtijevaju specifična znanja treba da budu ljudi koji će ostvarivati nadoknade u skladu sa sposobnostima. Ukoliko se pravilima limitiraju zarade u privatnom sektoru imaćete demotivaciju i lošu selekciju, jer će najbolji preći u druge sektore.

Smatrate li da je u redu što bankari u vrijeme krize ne dijele sudbinu svojih klijenata, tim prije što je krizu izazvala rastronžost bankarskog sektora?

Kad bi limitirali plate u bankarskom i sektoru telekomunikacija, imali bi manje investicija i stručnih ljudi, što u perspektivi znači manje kredita i oštrije uslove za klijente. Plate su među najvećim u Švajcarskoj i da li bi bilo dobro da ga država limitira plate i bonuse bankarima? Mobilnost kapitala i ljudi je jednostavna i ljudi biraju da rade i žive u uslovima koji im daju veći kvalitet. To podrazumijeva ne samo zarade, već i ambijent.

Ako ste stalno suočeni sa kritikama zbog plate i prava iz radnog odnosa, a radite odgovoran posao, talentovani pojedinci biraju drugi sistem koji će poštovati i vrednovati to što rade. Ako je neko stručnjak u bilo kojoj oblasti, treba da ima satisfakciju od napornog rada u skladu sa rezultatima.

Svaki euro je važan, ali vozni park neće uticati na smanjenje duga

Hoće li biti sprovedena racionalizacija vladinog voznog parka i hoće li državni službenici odgovarati zbog korišćenja vozila u privatne svrhe?

Već smo donijeli odluku o racionalizaciji i određeni organi već sprovode vladinu odluku. Svako treba da odgovara za postupke noji nijesu u skladu sa pravilima i zakonom. Državni službenici treba da budu odgovorni, a starješinama organa ostaje da lošu praksu sankcionišu. Sa aspekta pravednosti i imidža, loše je predimenzionirati ovo pitanje i zbog negativne percepcije u javnosti. Javni službenici moraju pokazati veći stepen odgovornosti u korišćenju javnih dobara. Naravno da je svaki euro važan, ali ovo pitanje neće bitnije uticati na iznos zaduživanja.

izvor: Ministarstvo finansija

Podijeli ovaj članak
Ostavite komentar

Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *