Ne vjerujem da će se indijska kompanija JSV milijardera Sajana Đindala pojaviti kao spasilac aluminijske industrije u Crnoj Gori, tako što će ući u podgorički Kombinat aluminijuma i nikšićke Rudnike boksita, kojima gazduje ruska Centralnoevropska aluminijumska kompanija.
Da ta priča “ne drži vodu” govori podatak da je Indija više od polovine svog rudnog bogatstva dala u zakup upravo Rusima, pa bi apsurdan bio njihov angažaman u ove dvije kompanije. Izgleda da u nju jedino vjeruje Vlada Crne Gore i niko više.
Ovako za “Novosti” Ilija Miljanić, predsjednik Udruženja inženjera “Boksita”, komentariše priče o dolasku Indijaca, ali i drugim problemima koje pritiskaju 314 zaposlenih. Gubici premašuju osam miliona evra, ali, ako je za utjehu, to je upola manje, nego godinu ranije. Neraspoređeni minus iz 2010. godine iznosi oko 118 miliona.
Proizvodnje na površinskim kopovima gotovo da i nema, a dug mađarske kompanije MOL za isporučenu rudu, kako nezvanično saznajemo, primakao se cifri od 1,1 milion evra. Iako se govorilo da je izdavanje u zakup milionske gomile rudnog blaga, jame Biočki stan od jedne poljske kompanije gotova stvar, od toga još nema ništa.
– Tu pompeznu priču proturili su menadžeri, onda kada im je ona bila potrebna – dodaje Miljanić. – Tako je gotovo cijela godina uzalud potrošena u iščekivanju spasilaca, a njih ni od korova. Veliki problem boksita u ovom trenutku je što ne mogu da prodaju oko stotinu hiljada lagerovane rude i zarade 2,4 miliona evra. Čekaju se kupci, ili iz okruženja, ili preko okeana.
Prvi čovjek inženjerskog udruženja rudnika podsjeća da su za ovakvo stanje krivi eksperti koji su ojadili nekada uspješno preduzeće.
– Gdje su otišle silne pare od privatizacija u minulih dvadeset godina? Imovina preduzeća je raskrčmljena. Ostali smo bez 20.000 metara kvadratnih prostora preko puta upravne zgrade “Boksita” gdje je nekada bio transport sa pratećim objektima, kao i 200 kvadrata jedinog rudarskog kluba u Nikšiću. Nema ni fabrike za proizvodnju plastičnih galanterija sa svim njenim pripadajućim zemljištem od oko 15.000 kvadrata, vile u Herceg Novom sa građevinskom dozvolom za objekat, dijela apartmana u hotelu “Metalurg” u Igalu. I to je, navodno, sve otišlo za 2,5 miliona duga za rješavanje stambenih pitanja zaposlenih, koja nikada nisu riješena. U ove bajke ne bi povjerovali ni braća Grim, a kamoli rudari – poručuje Miljanić.
Tajkuni punili takuline
– Za propadanje “Boksita” odgovornost pripada izvršnoj vlasti – kategoričan je Miljanić. – Kada su joj svojevremeno “Boksiti” bili potrebni da preko njih odrađuju izbore, sve je funkcionisalo kao sat, a sada kada su ta vremena prošla rudari su ostavljeni na cjedilu. Vlast je svojevremeno imala bezrezervnu podršku menadžmenta, koji su partijske zasluge debelo naplatili. Mnogo prljavih rabota je rađeno u prošlosti o kojima se ćuti iz straha. Rasturala se imovina na razne načine, dok su tajkuni punili takuline. Ovdje treba da uđu nadležni iz državnog tužilaštva.
izvor: novosti.rs
