Pozitivna reakcija svjetskih berzi, još neviđene jačine, na vijesti iz Kine i SAD pokazala je kolika je odlučnost svjetskih aktera da se spriječi ikakav veći poremećaj, ali ujedno i koliko su pretjerana negativna očekivanja uključena u kamatne stope i cijene finansijskih instrumenata.
U inače pozitivnom danu, najprije je vijest da je Narodna banka Kine olabavila zahtjev za obaveznim rezervama i tako pustila dodatnu likvidnost protumačena naročito pozitivno, ali to je bila samo uvertira u kasniju najavu pet centralnih banaka razvijenog svijeta – SAD-a, EU, Kanade, Velike Britanije i Japana – da će smanjiti penalizirajuće stope za međusobna pozajmljivanja.
Drugim riječima, likvidnost će se znatno lakše prelivati iz zemlje u zemlju, kako bi se rješavale monetarne napetosti. Ali, u biti, to znači da će SAD lakše moći posuđivati Evropi, koja se muči s vlastitom koordinacijom. A SAD ima višak likvidnosti, upravo suprotno od Evrope.
Nisam vidio da je iko u svjetskim medijima to tako interpretirao, ali sam duboko uvjeren da su ove dvije akcije koordinisane. Naravno, zbog kineskog posebnog statusa, kako u sklopu svjetskog okvira, tako i samopercepcije, nije bilo moguće da Narodna banka Kine sudjeluje na jednak način kao i ostale.
Međutim, kineska akcija omogućava divovskim kineskim bankama da lakše posuđuju ostatku svijeta, pa se ovaj potez savršeno uklapa u cjelini, pogotovo zato jer zbog vlastitog nekretninskog balona Kini samoj ne odgovara dodatna likvidnost u bankarskom sektoru. A kod Kineza ništa nije slučajno ni ad hoc, pa tako u ovom sklopu treba tumačiti i ovonedjeljnu njihovu najavu za velikim ulaganjima u zapadnu infrastrukturu.
Ova koordinisana akcija cijelog svijeta još jednom jasno pokazuje da je svijet mnogo sigurnije mjesto nego prije, te da su ulozi koje svi imaju u ogromnom napretku ostvarenom nakon drugog svjetskog rata preveliki da bi se s njima kockali. Kako na ekonomskom, tako i političkom planu.
Neuredno urušavanje finansijskih tržišta imalo bi i teške političke posljedice, pri čemu, primjerice, nikome ozbiljnom u Njemačkoj ne pada na pamet kockati se sa zlodusima iz prošlosti. Svijet je takođe, u prosjeku, danas mnogo pravednije i bogatije mjesto nego ikad prije u povijesti.
Tipičnom Hrvatu to je možda teško za razumjeti ako se referira samo na nostalgiju prema duboko nepravednom socijalizmu u kojem smo živjeli na teret drugih, i na donedavno povampireno-potrošački način života naše tranzicije opet finansiran tuđim novcem. Pri tome ne mislim samo na ličnu potrošnju, nego i državnu, koja se, jasno, preliva u ličnu.
Raspad eura, i njegove posljedice, naprosto nikome ne odgovaraju. Kinezi bi imali slabijeg ključnog trgovinskog partnera i dok im renminbi ne stasa, ne bi imali alternativu dolaru, pa bi kao najveći kreditori SAD bili osuđeni na milost njihove štamparije novca. Evropa bi, jasno, imala najveće posljedice. Ali i za SAD bi to bila pirova pobjeda.
Ova koordinacija je zanimljiva iz više sistemskih razloga. Centralne banke su osnovane kako bi nuđenjem praktično beskonačne likvidnosti branile banke od ‘trka na banke’. Međutim, ovo je ekstrapolacija te ideje na višem nivou: sve centralne banke koordinacijom rješavaju ‘trk’ na vlastite valute!
Što reći, nego: vrlo kreativno i bravo dečki! Drugi razlog zašto je upravo ovakva akcija zanimljiva jest to što je pokazala da su stručnjaci, centralni bankari, ipak zreliji od političara, iako se možda samo radi o tome da su političarima ruke čvršće vezane.
Konsekvence za Hrvate su višestruke. Ovo je velika vijest i sama po sebi, ali će i prekinuti senzacionalistički i površni pristup hrvatskih medija, koji o vrlo složenoj situaciji u Evropi, a koja ipak cijelo vrijeme ima mnogo veće izglede da se razriješi pozitivno nego negativno, izvještavaju isključivo kao negativnoj izvjesnosti.
piše: Nenad Bakić , izvor: jutarnji.hr
