Ovo je priča o dva sklopljena posla.Ovoga mjeseca navršiće se tri godine odkad je Bank of America nepromišljeno kupila Merrill Lynch za oko 50 milijardi dolara. Sljedeće jutro, u ranu zoru, banka Lehman Brothers podnijela je zahtjev za bankrot. Lehman je ubrzo prodao svoje djelatnosti vezane uz investiciono bankarstvo i kapitalna tržišta Barclaysu, i to za 250 miliona dolara.
Jedan od tih poslova pokazao se uspješnim. Drugi je upitan.
Razlika među njima pokazuje nam ne samo kako oholost menadžera može uništiti kompaniju, već i kako tri godine kasnije neuspjeh američkog ministarstva finansija i Banke federalnih rezervi te samih banaka da u značajnijoj mjeri smanje hipotekarnu pasivu banaka još uvijek ugrožava američku ekonomiju.
Od gore navedena dva sklopljena posla, očiti je pobjednik kupovina Lehman Brothersa. Barclays ju je dobio “za siću”, a u procesu je kupio i snažnu franšizu u Sjedinjenim Američkim Državama. Prema Dealogicu, Barclays je sada sedma po veličini američka investiciona banka po pitanju prihoda.
Na prvi pogled, i Merrill Lynch dobro posluje, ali na način koji naglašava zastrašujuće bijedne rezultate Bank of America. Naime, ta je banka u drugom tromjesečju izgubila 8,8 milijardi dolara nakon što je otpisala 20,7 milijardi za gubitke vezane uz hipoteke. Bez Merrilla prošla bi još gore. Naime, investiciono bankarstvo i upravljanje finansijskim sredstvima, čime se uglavnom bavi Merrill Lynch, ostvarili su 2,1 milijardi dolara zarade Bank of America, koja je zabilježila ukupni prihod od 11,3 milijardi dolara. I dok Merrill trenutno baca svom roditelju uže za spašavanje, takođe istodobno u velikoj mjeri doprinosi problemima koji muče Bank of America. Naime, Bank of America preuzela je Merrillova dugovanja vezana uz hipotekarnu krizu. Ne zna se koliko ona tačno iznose, ali zna se da im se ukupna svota broji u desetinama milijardi.
U tome se dva sklopljena posla najviše razlikuju. Barclaysovi regulatori spriječili su Barclays da kupi Lehman prije proglašavanja bankrota. Barclays je u tome imao nevjerojatnu sreću. Kupovinom Lehmana, koji je u tom trenu već bio proglasio bankrot, Barclays nije preuzeo zaraženu aktivu Lehmana, koja je iznosila preko 600 milijardi dolara duga. I tako je Barclays izbjegao odgovornost za ta dugovanja.
Za razliku od toga, Bank of America je požurila s kupovinom. Taj je posao vodio bivši izvršni direktor Kenneth D. Lewis, koji je godinama žarko želio Merrill Lynch. Prije tri godine Bank of America platila je premiju od 70 posto za banku koja je vrijedila puno manje, a možda i nije bila solventna. A vlada SAD-a podstakla ju je da požuri sa sklapanjem ugovora. S obzirom da je poznavala hipotekarno tržište jednako dobro kao i Merrill, ako ne i bolje, Bank of America u septembru 2008. godine trebala je biti svjesna problema na vidiku. No, Lewisova žarka želja da kupi Merrill bila je jača od trezvenog promišljanja. Pitam se gdje je u svemu tome bio nadzorni odbor Bank of America.
Još se uvijek priča o osamostaljivanju Merrill Lyncha. Budući da su djelatnosti Merrill Lyncha i Bank of America združene, pravo odvajanje bilo bi prilično složeno. Na kraju je Barclays sklopio bolji posao time što je učinio ono što se i treba obaviti prilikom kupovine, odnosno pomno procijenio buduće rizike i smanjio ih što je više moguće. No, budimo potpuno jasni. Barclays je to uradio samo zato što ga je na to prisilio regulator. Prva pouka koju učimo na primjeru Bank of America i Merrill Lyncha jest da nestrpljivost i oholost menadžera može dovesti do vrlo loših konačnih odluka.
A regulatori ponekad mogu zaustaviti takve loše poteze. No, u svemu ovome počiva i puno važnija pouka. U slučaju Barclaysa, regulator je istrajao na tome da se dugovanja ne smiju preuzeti. Njima se trebalo pozabaviti prije kupovine. Rezultat toga bio je neuredan i opsežan proces bankrota za Lehman, ali proces koji je omogućio održivom dijelu Lehmana da opstane i razvija se.
Za razliku od toga, kupovina Merrilla moglo bi se nazvati svakako, ali ne i čistom. Njezina zaražena aktiva spojena je s aktivom Bank od America. I dok neki tvrde da odjeljenje investicionog bankarstva Merrill Lyncha pomaže Bank of America, oni zapravo zanemaruju činjenicu da Merrillovi hipotekarni dugovi trenutno toj banci vjerovatno čine više štete nego koristi.
Krajnja pouka iz ova dva preuzimanja je sljedeća. Stvarno je bolje spriječiti nego liječiti. Regulatori i banke još nisu postigli dogovor o zbrinjavanju hipotekarnih dugovanja na bilansima preostalima od finansijske krize, a kamoli odgovornosti koju ove banke snose zbog prodaje tih hipoteka investitorima. Tri godine nakon što je taj sudbonosni septembarski vikend u potpunosti izmijenio Wall Street, ista ta hipotekarna dugovanja i dalje more mnoge banke. Barclays se zbog toga ne mora brinuti, bar ne u SAD-u. Jer je sklopio bolji posao.
piše: Steven M. Davidoff
izvor: NYTimes/poslovni.hr
