Koliko smo finansijski (ne)pismeni?

Centralna banka uz tehničku pomoć MMF i OECD planira istraživanja o finansijskoj pismenosti u Crnoj Gori, a potom i izradu nacionalne strategije za finansijsko obrazovanje. Digitalizacija, koja je uzela maha, naročito u industriji finansijske djelatnosti i osiguranja, zahtijeva brže i sveobuhvatnije podizanje nivoa finansijske pismenosti građana.

Koliki je nivo finansijske (ne)pismenosti u Crnoj Gori uskoro bi trebalo da izmjeri Centralna banka uz tehničku pomoć MMF-a i OECD-a. – Planirali smo za naredni period sprovođenje istraživanja o finansijskoj pismenosti u Crnoj Gori, a potom i izradu nacionalne strategije za finansijsko obrazovanje – kazali su Pobjedi iz Centralne banke u odgovoru na pitanje da li je ova vrsta pismenosti na niskom nivou.

I bez istraživanja može se reći, kažu ekonomisti i analitičari, da se finansijsko znanje na svim nivoima mora povećati. To je lekcija koju smo naučili i iz globalne finansijske krize koja je pokazala da je veliki broj pojedinaca zbog nedovoljnog znanja ostao bez imovine. Da li će nakon završenog istraživanja biti prijedloga da se osnovcima poveća broj predmeta, ostaje da se vidi.

DIGITALIZACIJA

U CBCG našoj redakciji su kazali da ne postoje kvantitativni pokazatelji koji ukazuju na nivo finansijske pismenosti u Crnoj Gori. – Ti podaci su, generalno, slabo raspoloživi u svijetu. Tek od 2012. sprovodi se OECD PISA (Programme for International Student Assessment) istraživanje, koji po prvi put radi procjenu finansijske pismenosti mlađe populacije u različitim državama – objasnili su iz Centralne banke. Iz ovog regulatora ocjenjuju da digitalizacija, koja je uzela maha, naročito u industriji finansijske djelatnosti i osiguranja, zahtijeva brže i sveobuhvatnije podizanje nivoa finansijske pismenosti građana.

– Zato Centralna banka od 2014. aktivno učestvuje u upoznavanju mlađe populacije sa bitnim finansijskim pojmovima i rizicima. U saradnji sa obrazovnim ustanovama, u okviru Svjetske nedelje novca i Svjetske nedjelje štednje, organizuju se predavanja, diskusije i radionice, prilagođene različitim uzrastima, kao i posjete Centralnoj banci i Muzeju novca. Ove edukativne aktivnosti imaju za cilj podizanje opšteg znanja o upravljanju finansijama u različitim finansijskim kontekstima – pojašnjavaju i podsjećaju na istraživanje koje slijedi i koje treba da da odgovor koliko smo (ne)pismeni finansijski.

Na pitanje da li je finansijska nepismenost bila jedan od uzroka nerijetkog bankrota građana koji su ulazili u biznis, ili onih koji su svojevremeno uzeli „čuvene“ kredite u CHF-francima, iz CBCG kažu da su oprezniji oni koji znaju. – Može se reći da građani koji su bolje upoznati sa značenjem valutnog rizika opreznije ulaze u kreditne aranžmane u stranim valutama od onih koji su slabije finansijski obrazovani. Ipak, vjerovatnoća zaduženja u drugim valutima zavisi i od tolerancije pojedinaca na kreditni rizik („risk appetite“), a ne samo od nivoa njihove finansijske pismenosti – navode iz CBCG. Oni sugerišu i da bi banka, takođe, trebala da informiše svoje klijente o povoljnostima i rizicima koje nose određeni poslovni proizvodi.

MNOGO RAZLOGA

Predsjednik skupštinskog Odbora za ekonomiju, finansije i budžet dr Predrag Sekulić, međutim, smatra da nivo finansijske pismenosti građana nije nizak, ali da uvijek ima prostora za povećanje. – Problem kredita uzetih u švajcarskim francima, po mom mišljenju, nije pitanje neznanja. Činjenica da je najvecći dio ovih kredita uzet u visokim iznosima, govori u prilog ovoj tvrdnji – smatra Sekulić.

Profesor na Fakultetu za menadžment i ekonomski analitičar dr Vasilije Kostić za Pobjedu kaže da se ne može reći da je nivo „finansijske pismenosti“ u Crnoj Gori zadovoljavajući.

– Mada ne mislim da bi mogli reći i da je na niskom nivou, makar u osnovnim aspektima koji se tiču svakodnevnog učešća građana u funkcionisanju finansijskog sistema – kaže Kostić. Na visinu nivoa „finansijske pismenosti“ utiče, kaže on, mnogo razloga. – Pored onog osnovnog i najvažnijeg – formalnog procesa obrazovanja i raznih oblika edukacionih programa, značajan je i uticaj dostignutog nivoa društveno-ekonomskog razvoja zemlje, odnosno nivo razvoja savremene prakse jer se kroz svakodnevnu praktičnu interakciju – kroz iskustvene forme učenja, najbolje uči i najduže pamti. Osim ova dva fundamentalna faktora sa značajnim stepenom uticaja na formiranje nivoa finansijskog znanja pojedinca, od velike važnosti je i sam nivo razvoja institucionalne infrastrukture finansijskog sistema, odnosno stepen razvoja samog finansijskog sistema i njegovog uticaja na kvalitet života građana – objašnjava ovaj profesor.

U razvijenim finansijskim sistemima, gdje je nivo involviranosti građana u finansijski sistem visok – visok je, kaže Kostić, i nivo njihove „finansijske pismenosti“, kako mi to kolokvijalno kažemo. – To znači da na formiranje nivoa finansijskog znanja dominantno utiče nekoliko faktora: formalni i neformalni sistem obrazovanja i edukacije i dostignuti nivo razvoja samog finansijskog, odnosno društveno-ekonomskog sistema. To su istovremeno i strateški pravci njegovog budućeg unapređenja – sugeriše ovaj ekonomski analitičar. Kostić, međutim, smatra da kada se radi o izboru finansijskih aranžmana pojedinca ne može se reći da je opredjeljujuće (ne)znanje.

-Kada su u pitanju odluke koje se tiču izbora samih finansijskih aranžmana kao što su, recimo, krediti u švajcarskim francima i tome slično, ne bi se moglo reći da se radilo samo o nedovoljnom finansijskom znanju i ako je ono bilo presudno. Tu ne možemo isključiti znatan uticaj drugih elemenata kao što su: okolnosti u kojima su se nalazili u tom momentu tražioci kredita – njihova finansijska situacija, zatim sam podsticaj banaka, dotadašnja praksa opštenja sa bankama, percepcija moguće „zarade“ i slično – kaže Kostić. On pojašnjava da su sve to elementi koji upućuju više na druge razloge nego na finansijsko neznanje ili neinformisanost. – Kako god bilo, finansijsko neznanje je uvijek jedan od razloga bankrota, ali su to često i okolnosti, odnosno prinuđenost građana i firmi na rizik koji nije kalkulativan, odnosno kontrolisan – ističe Kostić.

STUDIJE

Podsjetimo da je veliki broj naučnih studija pokazao značaj finansijskog obrazovanja. Među njima je i OECD pod nazivom ,,Poboljšanje finansijske pismenosti“, koja je pokaz a l a d a u m o d e r n o m globalizovanom svijetu u odsustvu finansijske edukacije postoji veća sklonost ka prezaduženosti i bankrotu. Takođe, veliki broj studija je pokazao da finansijske lekcije koje djeca dobiju u djetinjstvu ostanu za čitav život.

Stoga je, smatraju stručnjaci, pravo vrijeme da naučite dijete finansijama i pripremite ga za život kada će morati da samostalno donosi brojne finansijske odluke. Zato će, kako je nedavno najavljeno iz CBCG, u saradnji sa ministarstvima finansija i obrazovanja započeti izradu strategije povećanja finansijske pismenosti djece i omladine. Projekat će potpomoći OECD i holandska vlada. Podsjetimo i da su iz Udruženja banaka povodom Nedjelje novca, koja je završena krajem marta, naglasili da djeci i mladima treba približiti značaj štednje – naglasiti važnost borbe protiv rasipništva, a posebno važnost finansijske edukacije najmlađih i mladih kao budućnosti svake države.

Veliki broj poznatih počeo da radi u mladosti

Veliki broj poznatih i uspješnih ljudi počeo je da se bavi nekim poslom još dok je bio dijete ili tinejdžer. – Henri Ford, osnivač kompanije Ford motor, počeo je da radi sa 15 godina kao sajdžija. Stiv Džobs, tvorac kompanije Apple, počeo je sa 19 godina kao dizajner video igrica za kompaniju Atari. Voren Bafet, jedan od najuspješnijih investitora na svijetu, još kada je bio dijete, prodavao je koka kolu, novine i žvake od vrata do vrata. Tomas Edison je sa 12 godina počeo da radi kao prodavac novina na autoputevima – podsjetio je Fabris na nedavnim predavanjima osnovcima.

On je ilustrujući koliko je važna štednja (ma kolika) podsjetio da je Džon D. Rokfeler, američki industrijalac, naftni magnat i filantrop, počeo da radi kao službenik sa zaradom od 3,75 dolara nedjeljno. – Od tog iznosa Rokfeler bi davao pola crkvi, a 50 centi štedio. To nije bilo mnogo, ali bio je to početak, koji je više od svega pokazivao njegov pravilan odnos prema novcu. Kada je napunio 50 godina, bio je možda najbogatiji čovjek na svijetu. Rokfeler nije postao toliko bogat samo zbog štednje, ali bez štednje ne bi postao jedan od najbogatijih ljudi svoga vremena – ilustrativno je objasnio Fabris osnovcima. On je njima tada kazao da je jedna od najvažnijih lekcija da se nauči upravljati novcem – da se mudro troši.

Izvor: Portal Analitika

Check Also

Pošta će građanima na teritoriji Podgorice lično uručiti poreska rješenja

Pošta Crne Gore će građanima na teritoriji Podgorice lično uručiti 109,53 hiljade poreskih rješenja. Pošta …

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *