Blekrok: Najmoćnija svjetska kompanija za koju nikada niste čuli

U pozadini raprava o posljedicama po njjemačku politiku nakon najave o povlačenju aktuelne kancelarke Angele Merkel, „isplivala“ je priča o do sada široj javnosti potpuno nepoznatom investicionom fondu „Blekrok“, kojeg mediji nazivaju „najmoćnijom svjetskom kompanijom za koju nikada niste čuli“ a najžešći kritičari „kompanijom koja posjeduje svijet“.

Iako je Fridrih Merc izgubio na izborima za naslednika Angele Merkel na čelu Hrišćansko-demokratske unije (CDU), anlitičari već komentarišu da će on biti kamen oko vrata novoj predvodnici ove partije, Anegreti Kramp-Korenbauer. Ovaj njemački biznismen, kojeg su u predizbornoj kampanji nazivali i „anti-Merkel“ kandidat, prema pisanju njemačkih medija naklonjen je krupnom kapitalu i želji da svojim političkim djelovanjem kompanije još više oslobodi dažbina i zakonskih stega. Činjenica da Merc rukovodi njemačkim ogrankom američkog investicionog fonda „Blekrok“ („BlackRock“), podstakla je i rasprave da li njegov povratak na političku scenu predstavlja pokušaj svjetskih finansijskih moćnika da za „direktora“ najjače evoropske ekonomije postave „američkog štićenika“, čime se zašlo i u dvorište pomenutog investicionog fonda, kojeg su mediji krstili kao „najmoćniju svjetsku kompaniju za koju nikada niste čuli“.

U preispitivanju Mercove političke, ali prije svega poslovne karijere kao čovjeka koji trenutno, po sopstvenom priznanju, zarađuje oko milion eura godišnje, njemačkoj javnosti – koja i dalje sa manje blagonaklonosti nego američka gleda na spregu krupnog biznisa i politike – mediji su predočili i detalje koji ga kandiduju za titulu „Njemca koji je najbolje povezan sa zvaničnim Vašingtonom“. Tome u prilog se, između ostalog, navodi njegovo rukovođenje organizacijom „Atlantski most“, grupe uticajnih političara i privrednika koji se zalažu za jačane veza između SAD i Njemačke, članstvo u Trilateralnoj komisiji koju je osnovao Dejvid Rokfeler, a pojedini njemački mediji ga povezuju i sa investicionom bankom Rotšild i to upravo preko investicionog fonda „Blekrok“.

Dodatni poslić

Ali zašto je baš ovaj investicioni fond toliko važan? Britanski magazin „Ekonomist“ je, pišući o njemu prije nekoliko godina, zaključio da bi na pitanje ko ustvari vlada svijetom, teoretičari zavjere najprije uperili prstom na neku od globalnih banaka, naftnog giganta ili tehnološku kompaniju, ali ne i na „Blekrok“ koji ima najveći pojedinačni ulagački udio u takvim globalnim korporacijama. Prema svjedočenju bivšeg predsjednika američkih Federalnih rezervi, Pola Vokera, „Blekrok“ je najmoćnija finansijska korporacija na planeti. Poznati ruski ekonomista Valentin Katasonov tvrdi da je njihov uticaj ravan onom koji imaju kompanije „Džej Pi Morgan“, „Goldman Saks“ i „Morgan Stenli“ – zajedno.

Pored ocjena da je najmoćniji, za „Blekrok“ se tvrdi i da je najzatvoreniji koncern za upravljanje imovinom na svijetu, koji je prema podacima s kraja marta ove godine, upravljao imovinom od oko 6,3 biliona (6300 milijardi) američkih dolara, a nadgleda još najmanje 11 biliona dolara, poslujući sa barem sto država preko svojih 70 kancelarija u 30 zemalja. Ovaj konzorcijum ima suvlasničko učešće u preko 17.000 firmi širom svijeta, a kako navode analitičari, veliki dio tog bogatstva je stekao špekulacijama baš tokom finansijske krize 2008 godine, postavši jednom od najvećih „banaka u senci“.

Mada se Fond zvanično reklamira krajnje stereotipno, kao organizacija koja nudi usluge upravljanja investicijama, rizičnim kapitalom i konsalting za institucionalne i privatne klijente, najžešći kritičari ga optužuju da na osnovu svojih veza sa svim moćnim korporacijama u gotovo svakoj industriji, ali i velikim brojem političkih zvaničnika ostvaruje takav finansijski i društveni uticaj, da bi njegov promotivni slogan komotno mogao da glasi: „Kompanija koja posjeduje svijet!“

Njen prvi korak ka „svjetskom tronu“ započeo je kasnih osamdesetih prošlog vijeka kao „dodatni poslić“ sa vrijednosnim papirima i obveznicama, za koji je jedan privatni equity fond angažovao Larija Finka, dotadašnjeg brokera investicione banke „Frst Boston“. Fink je osnovao investicioni fond „Blekrok“ 1988. godine, koji je počeo sa osam zaposlenih u jednoj kancelariji, a njegov vrtoglavi uspon je iniciran bankrotom investicione banke „Liman braders“ po izbijanju svjetske finansijske krize 2008. godine. Naime, „Blekrok“ je već u to vrijeme bio poznat po svojoj ekspertizi za kontrolu rizika u investiranju, za čiji model već pomenuti časopis „Ekonomist“ tvrdi da je bio kudikamo bolji od onih zastarjelih, kakve su primjenjivali ’Mudis’ i ’S&P’ do 2008. godine, te da su i ostali giganti u finansijskom svijetu zauzeli isti pristup, „izbjegao bi se veći dio haosa koji je nastao posljednje decenije“.

Fink

Ako ne prije finansijske krize, „Blekrok“ se istakao po njenom izbijanju u poslovima vezanim za „umanenje štete“ koju su izazvali olako odobravani hopotekarni krediti, toliko da je ovaj fond od malog upravnika imovinom izrastao u „spasioca“ i „isterivača duhova“ sa Volstrita. U isto vrijeme, njegov izvršni direktor Lari Fink je postao sinonim za najmoćnijeg čovjeka na Vol Stritu, baš zbog svog velikog ekonomskog i političkog uticaja, posebno ako se ima u vidu da „Blekrok“ upravlja i sa preko 90% penzijskih rezervi Sjedinjenih Država.

Prema jednoj ranijoj studiji Univerziteta u Amsterdamu, od ukupno 3.900 firmi na berzi u SAD, „Blekrok“ je najveći akcionar u 1662 njih. Od tih kompanija zavisi više od 23,5 miliona američkih radnika. „Blekrok“ je i akcionar u bar 438 preduzeća u indeksu S&P 500, koji uključuje najvećih 500 kompanija u SAD, koje čine preko 80% ukupnog tržišnog kapitala tog indeksa. Fond je i glavni akcionar u skoro svim njemačkim kompanijama DAX-a i najveći pojedinačni vlasnik desetak najboljih njemačkih kompanija, uključujući Bayer, BASF, Vonovia, Allianz i E.ON. U tom kontekstu, njemački mediji navode i da je jednom prilikom Lari Fink, navodno u šali izjavio: „Rapolažemo sa toliko novca, da ne znamo više gdje da ga uložimo“.

Ko je čija marioneta?

Uprkos tolikom presipanju para, kompanija je ipak riješila da uštedi na svojim menadžerima, sudeći barem po najavi da će 13% njih zamijeniti vještačkom inteligencijom, a sve u želji da „spoji tradicionalne metode investiranja sa novim tehnologijama“. Fond je osnovao i radnu grupu koja analizira trgovinu kriptovalutama i primjenu blokčejn tehnologije, kako bi se procijenile mogućnosti za ulaganje u bitkoin i bitkoin fjučerse. Ovu vijest je potvrdio i Lari Fink, što je izazvalo ne malo čuđenje u stručnoj javnosti, imajući u vidu da je do tada bio poznat kao veliki protivnik bitkoina, nazivajući ga „instrumentom za pranje novca“. No, izvori bliski „Blekroku“ tvrde kako formiranje ove radne grupe nije nikakva novost, odnosno da ona postoji još od 2015. godine, ali se sa tom informacijom nije izlazilo u javnost.

Po svoj prilici, daleko od očiju javnosti su se držale i mnogo važnije informacije, zbog kojih su njemački istražni organi nedavno izvršili pretres u minhenskom sjedištu ovog fonda, a u sklopu šire poreske istrage vezane za takozvane „cum-ex“ transakcije iz perioda od 2007. do 2011. godine. Povod je bio izvještaj njemačke istraživačke grupe „Korektiv“, u kojem se navode dokazi da su banke i veliki investitori poreskim manipulacijama izvukli oko 55 milijardi eura iz budžeta evropskih zemalja.

Istraga je pokazala da je korišćena takozvana šema „cum-ex“, koja uključuje veći broj ulagača koji međusobno kupuju akcije kompanija sa prispjelim dividendama ili neposredno prije datuma utvrđenog za dividendu, a onda ih prodaju nakon datuma isplate dividende – ali bez nje. U tom procesu dionica tako brzo mijenja vlasnika da poreski organi ne mogu da prate i identifikuju pravog vlasnika. Ulagači pritom ostvaruju pravo na višestruke poreske olakšice na dividendu, a potom međusobno dijele zaradu dobijenu od novca poreskih obveznika.

U brojnim spekulacijama povodom otvaranja istrage o poslovanju „Blekroka“, uključujući i one da li je to „njemački odgovor na američki pritisak“, najviše je bilo skepse da sa novcem i moći koju posjeduje, ovom fondu neće „faliti ni dlaka s glave“, te da su upravo takve kompanije političare pretvorile u sopstvene marionete.

Vladimir Adonov

Izvor: Bif.rs

Check Also

Gotovinski krediti Addiko banke samo uz ličnu kartu i jednu posjetu banci

Addiko banka je pokrenula kampanju za jedinstveni proizvod na tržištu – Blic gotovinski kredit koji …

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *