Krajem prošle nedjelje svjetskim medijima je odjeknula vijest kako je Coca-Cola kupila lanac kafeterija Costa Coffe za nevjerovatnih 5,1 milijarde dolara. Novinar Business Insidera Tom Murray posjetio je jedan od lokala Costa Coffee u Londonu i ustvrdio kako mu nije jasno zašto bi iko išao tamo.
Murray piše kako postoji očito razlog za akviziciju – Costa već dugo godina dominira britanskim tržištem kafeterija (u 13 godina su narasli s 39 na 4000 lokala širom svijeta), a na velikom kineskom tržištu su odmah iza Starbucksa po zastupljenosti. U protekloj finansijskoj godini su zaradili 1,7 milijarde dolara.
– Finansijski ima smisla, ali ne mogu shvatiti zašto itko uopše ulazi u taj kafić – konstatira Murray. Donosimo njegov opis jednog lokala Coste.
Kafić koji je posjetio nalazi se u ulici prepunoj kafeterija, a unutrašnjost se ne razlikuje previše od ostalih. Uređenje je dosadno i ni po čemu se ne ističe od ostalih, nema neke teme ni stila – jednostavno je kafić u kojemu se naručuje kafa i izlazi van. Osim kave, ponude uključuje male sendviče, tortilje, salate, grickalice i orašaste proizvode, kao i voćne sokove i, ironično – Pepsi.
Visoke cijene
Prodaju i pekarske proizvode, poput muffina s grožđicama i raznih kolačića. Novinar je naručio bijelu kafu i kroasan što je platio 3,70 funti.
– Kroasan je izgledao i imao okus poput papirnatog i bio je lošiji od većine kroasana koji se mogu naći za upola manju cijenu u svim britanskim supermarketima. Kafa nije bila toliko loša, ali je na salveti bila poruka koja je bila toliko loša da je u meni izazvala neuladu (“Better latte than never”) – piše Murray.
Možda biste mislili da će zbog svoje običnosti Costa spustiti cijene, ali stvar je upravo suprotna. Većina kafa i njenih varijacija košta više nego u drugim kafićima.
Pa zašto onda ljudi uopšte idu u Costu?
Kako je objasnio jedan korisnik Twittera: “Coca Cola je kupila Costu jer su bili na tihoj željezničkoj stanici i ništa drugo nije bilo dostupno”.
Lokacija je sve
Upravo to bi mogla biti tajna uspjeha Coste – nalaze se na mjestima gdje drugih nema: na zaboravljenim benzinskim stanicama, željezničkim stanicama i aerodromima. Upravo na takvim lokacijama zarađuju najviše.
Osim toga, na Costa Express automatima, kojih ima na više od 8000 lokacija širom svijeta, se njihova kafa može kupiti čak i kada niste blizu jednog od kafića.
– Glavni razlog zbog kojeg ljudi idu u Costu nije jer im je to najdraži kafić, već zato što je jednostavno ne mogu izbjeći – zaključuje novinar.
Inače, prije deset godina, u jeku ekonomske krize, Costa je pokušala osvojiti i hrvatsko tržište. Otvorili su kafiće u Splitu i Zagrebu, no nisu predugo preživjeli. Naglasili su tada kako na “na temelju iskustva koje Costa Coffee ima na međunarodnim tržištima se pokazalo da su najbolje destinacije za njihov biznis trgovački centri i aerodromi”. Jedan od glavnih razloga zašto ovakav kafić nije zaživio u Hrvatskoj je svima očit – naša kultura ispijanja kafe nije ista kao britanska, koji uglavnom samo uzmu kafu i popiju je na putu do posla.
Costa je, podsjećanja radi, prije nekoliko godina otvorila kafić u Delta sitiju u podgorici. Moglo bi se reći da nije radio loše, možda, kako naglašava britanski novinar, zbog lokacije. Zašto je ugašen ne zna se. Možda Crnogorci i kao Hrvati vole da budu usluženi više nego da sami idu za svoju kafu.
