Kriptovalute i regulatori: Ne znamo tačno šta je, ali plati porez

Bitkoin i ostale kriptovalute za vlade širom svijeta uglavnom su „ni riba ni meso“, niti su novac niti su roba, ali bi bilo šteta neoporezovati one koji su na kriptovalutama zaradili veće ili manje pare. Zato se države ponašaju pragmatično – plati porez, a poslije ćemo vidjeti šta je to.

Srednjovjekovni teolozi vodili su beskrajne rasprave o tome koliko anđela može stati na vrh igle. U istom maniru danas ekonomisti raspravljaju da li su kriptovalute novac, roba, nešto treće ili jednostavno ništa.

Dok je bitkoin bio samo novotarija kojom su se u virtualnom svijetu poigravali tehnološki zanesenjaci, niko nije obraćao previše pažnje, a pogotovu ne vlasti. Tehno utopisti su u bitkoinu vidjeli novi sistem koji će izbrisati banke i postojeće valute, vodeći stvaranju svojevrsne utopije, ali bankari nisu bili impresionirani, niti su se zabrinuli za svoju budućnost. Kako je popularnost kriptovaluta rasla, postavši usput i omiljeni način plaćanja za online dilere lakih i malo težih „supstanci za rekreaciju“, bankari i finansijski regulatori, podržani od strane medija, kriptovalute i njihove korisnike generalno su proglasili kriminalcima, a kriptovalute đavoljom rabotom. Uostalom, šta će poštenom čovjeku kriptovaluta kad postoje euri, dolari, banke, poreznici i policija?

Uprkos ovom etiketiranju, vrijednost i popularnost kriptovaluta ubrzano je nastavila da raste, pa je i ignorisanje prestalo. Početkom septembra prošle godine, direktor jedne od najvećih svjetskih banaka, američke Chase bank, Jamie Dimon, arogantno je bitkoin proglasio „prevarom“, a sve one koji su uložili u bitkoin nazvao je „glupim“, upozorivši da će prije ili kasnije „neko biti ubijen, a onda će vlade intervenisati“. Tri mjeseca nakon Dimonovog upozorenja vrijednost bitkoina porasla je za nekih pet puta, dosegnuvši cijenu od rekordnih 20 hiljada dolara, tako da se ozbiljno postavilo pitanje ko je tu glup? Dilema je razriješena početkom januara, kada se Dimon javno izvinio, priznavši da u tehnologiji blokčaina vidi potencijal.

Bitkoin između valute i robe
U međuvremenu, i regulatori širom svijeta u kriptovalutama i dalje vide prijetnju, svako iz svojih razloga, te pravni status kriptovaluta i njihove upotrebe ostaje mutan. U Evropskoj uniji, Evropska centralna banka definisala je bitkoin kao konvertibilnu decentralizovanu valutu, ali je bankarski supervizor na nivou EU, EBA, savjetovala bankama da se ne upuštaju u transakcije sa bitkoinom, dok ne bude usvojen odgovarajući regulatorni okvir.

Unutar EU situacija se razlikuje od države do države. Tako je, recimo, u Njemačkoj bitkoin klasifikovan kao „privatni novac“ i može se koristiti kao sredstvo plaćanja, ali se na sve ove transakcije plaća PDV. S druge strane, Slovenija je proglasila da bitkoin nije ni valuta niti imovina, pa nema ni poreza na kapitalnu dobit na zaradu ostvarenu kupoprodajom bitkoina. Za norvešku vladu bitkoin je imovina a ne novac, dok sa druge strane granice, u Švedskoj, smatraju da je bitkoin novac i tako se i tretira.

U SAD, Ministarstvo finansija je takođe definisalo bitkoin kao konvertibilnu decentralizovanu valutu, dok je Komisija za trgovinu robama proglasila bitkoin robom, a porezna uprava imovinom. U slučaju Kine, nominalno bitkoin je legalan, ali nakon masovnog ulaganja u trgovinu bitkoinom vlasti su praktično zabranile poslovanje postojećih online berzi na kojima se obavljala kupoprodaja bitkoina, a početkom ove godine otpočela je kampanja na čijem udaru su se našli „kripto rudari“, odnosno „kovači“ novih bitkoina. Enorman rast cijene bitkoina u prošloj godini dobrim je dijelom bio posljedica ekstremne potražnje u Kini. Kako su kineske vlasti počele ozbiljno sprovoditi kontrolu iznošenja novca iz zemlje, gdje je maksimalan dozvoljeni iznos 50 hiljada dolara godišnje, imućniji Kinezi otkrili su da je bitkoin savršeno sredstvo da se ovo ograničenje prevaziđe.

U susjednoj Indiji, bitkoin je također legalan (barem načelno), ali je početkom ove godine Centralna banka Indije zabranila kupovinu i prodaju kriptovaluta.

Japan ima jednu od najliberalnijih politika kada se radi o kriptovalutama, koje su definisane kao „sredstvo plaćanja koje nije zvanična valuta“, dok je japanska vlada potvrdila da niti jedan zakon izričito ne zabranjuje pravnim i fizičkim licima da prihvataju bitkoin kao sredstvo plaćanja za robu i usluge.

U Rusiji je situacija znatno konfuznija. Iako po mišljenju porezne uprave iz 2014. godine „bitkoin nije nezakonit“, lokalni sudovi su imali drugačiju interpretaciju zakona, pa su online berze za trgovinu kripto valutama zatvorene uz obrazloženje da je bitkoin surogat novca koji je kao takav zabranjen u Rusiji.

Među malobrojnim državama koje su izričito zabranile korištenje kriptovaluta je i Makedonija, gdje za eventualno korištenje bilo koje druge valute za plaćanje osim denara, prijeti i zatvorska kazna.

Vlast štiti građane od rizika
Iako je masovna navala malih (a i onih malo većih) investitora tokom prošle godine na bitkoin djelimično promijenila imidž prosječnog vlasnika kriptovalute od okorjelih kriminalaca pa do mladih i naivnih dvadesetogodišnjaka, suštinski se malo toga promijenilo u sumnjičavosti vlada prema ovoj novotariji. Generalno, u većini država u svijetu kriptovalute nisu ilegalne, bilo zato što novi propisi izričito daju legalnost i kakav-takav pravni status, ili stoga što postojeći zakoni jednostavno ne poznaju pojam kriptovaluta. S druge strane, kriptovalute se sve više nalaze na udaru i diskretno potiskuju u stranu zajedničkim naporima bankara i vlasti.

Legitimna zabrinutost vlada da relativno anonimne i decentralizovane kriptovalute idu na ruku svim vrstama kriminalaca i peračima novca, nije potpuno bez osnova, ali je panika pretjerana. Narko dileri su već decenijama uspješno poslovali sa svojim klijentima i prije nego što su kriptovalute izmišljene, a najveće svjetske banke podjednako su uspješno prale stotine milijardi stečenih na kriminalu, korupciji i pljački prirodnih resursa i sasvim fino su se snalazili i bez bitkoina.

Većina onih koji su uložili novac u kriptovalute poslednjih godinu dana nije to uradila iz idealističkih pobuda, ili zato što su okorjeli kriminalci, već iz sasvim pragmatične želje da zarade, računajući na višestruki rast cijene u kratkom periodu. Činjenica da su se u igru uključili i veliki investitori, ulažući desetine miliona dolara svježeg novca, doprinijela je i popravljanju imidža kriptovaluta generalno i istovremeno otežala pokušaje da se svi vlasnici kriptovalute poistovijete s kriminalcima i narkomanima.

Jeste legalno, ali nije dozvoljeno
Umjesto formalne zabrane kriptovaluta i njihove demonizacije na sceni je sofisticiranija taktika. U suštini, priča se svodi na „bitkoin je legalan“, ali je nelegalno kupovati ga i prodavati. Generalna upozorenja centralnih bankara i regulatora da bi građani trebali izbjegavati kriptovalute, jer su to vrlo rizična ulaganja, u potpunosti su tačna. I kao takva ne bi smjela biti ograničena samo na trgovanje kriptovalutama, već bi trebala biti uklesana u kamene ploče koje bi se, o državnom trošku, postavile iznad ulaznih vrata svake brokerske kuće, privatnog penzionog fonda ili banke.

Koristeći se ovim upozorenjem kao izgovorom, banke su počele onemogućavati klijentima korištenje debitnih i kreditnih kartica za kupovinu bitkoina, što radikalno smanjuje broj potencijalnih kupaca kriptovaluta, pošto im jedina alternativa ostaje pronaći nekog ko je voljan da proda i obaviti transakciju licem u lice. Nije nemoguće, ali je komplikovano.

Istovremeno na udaru su se našle i brojne online berze na kojima se obavljala kupoprodaja kripto valuta, kojima za vratom sjede nacionalni regulatori zahtjevajući od njih da ispune iste uslove kao i klasične berze na kojima se trguje akcijama, od minimalnog kapitala, dozvola, odobrenja, kontrole klijenata, obično prijeteći im optužnicama za pranje novca i utaju poreza, zbog njihovog prethodnog poslovanja.

Svoju šansu u takvoj situaciji vide banke koje već imaju infrastrukturu u državama koje su zakonski regulisale kriptovalute, poput Njemačke, gdje je VPE banka svojoj ponudi dodala i kupovinu kriptovaluta, čime iz igre ispadaju postojeće online berze. Tako da ono što se sada dešava sa kriptovalutama jeste situacija koju su cinici predviđali još prije tri-četiri godine, da će postojeći sistem doći glave kriptovalutama na jednostavan način, kontrolišući ulaz i izlaz između virtuelnog i stvarnog svijeta.

U praksi to znači da prije ili kasnije vaša digitalna valuta će morati da prođe kroz banku, bilo da bi se vaš novac pretvorio u kriptovalutu na nekoj od online berzi, ili da bi se kriptovaluta pretvorila u tradicionalni novac nakon prodaje. A tu vas zajednički čekaju bankari, poreznici i policajci kojima ćete objasniti, kada, kako i zašto ste kupovali kriptovalute i koliko će to sve skupa da vas košta.

Dražen Simić

Bif.rs

Check Also

Akvizicije i konsolidacije u sektoru maloprodaje na Balkanu

U narednom periodu možemo da očekujemo modernizaciju oblasti maloprodaje kroz akvizicije i nove investicije, izjavio …

One comment

  1. Nije moguce zabraniti kripto valutu jer kupovina moze da se sprovede prenosom sa debitne ili kreditne kartice na virtuelnu karticu sa koje je onda moguce kupiti kripto valutu. Ili kao opcija postoji mogucnost prenos sredstava (karticom ili na bilo koji drugi nacin inter. platn. prom) u neku drzavu koja dozvoljava trgovinu kripto valute i takodje elektronski kupiti kripto valutu.
    Zabrana je moguca samo u slucaju ako citav svijet zabrani kripto valutu sto se sigurno nece desiti.

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *