Azil i euro: Merkel cijepa Evropsku uniju

Dodajte komentar

Angela Merkel (CDU) prodaje priču kako želi da spriječi cijepanje EU. A svojom „politikom dobrodošlice“ – kao i spasavanja eura – istovremeno je zabila više klinova među članice Unije.

Iako to u Uredu Saveznog Kancelara baš niko ne želi da čuje: prije tri godine je ova žena iznebuha i solo – bez ikakvih konsultacija sa EU partnerima – naredila otvaranje granice za više od milion migranata, pri čemu niko nije utvrdio ni njihov identitet ni to da li uopšte imaju pravo na azil. Posljedice se ogromne: za Njemačku, za EU, Arabiju i Afriku. A Merkel mirno tvrdi da je sve radila tačno onako kako treba.

Direktna posljedica je bila odluka Britanije da izađe iz EU, jer su slike nekotrolisane struje pridošlica bile čuvena kap koja je prelila čašu u Londonu. U Njemačkoj je solo odlučivanje Merkel dovelo do trajnog uzleta protestne partije Alternativa za Njemačku (AfD), što ne dovodi samo Klub poslanika CDU i CSU u permanentno stanje stresa.

Takođe i društvena klima od tada u Njemačkoj biva sve zatrovanijom. Skandal u Saveznom sekretarijatu za migraciju i izbjeglice – u kojem em što su štancovali dozvole za boravak bez ikakve provere, em što su ih prodavali za pare – ostavlja građane bez riječi. Kao i sve češći „pojedinačni i usamljeni slučajevi“ silovanja i ubijanja građana Njemačke od strane izbjeglica, kao što je najnovije ubistvo Suzane F.

Niko ovdje ne može da razumije kako čak i islamski teroristi mogu legalno, svako malo, bez problema da ulaze u Njemačku. U međuvremenu ni fudbalska reprezentacija Njemačke nije više pokazni primjer uspješnih integracija od kad su se Özil i Gündogan uključili u izbornu kampanju „njihovog poštovanog predsjednika“ Erdogana – iako obojica nemaju turske pasoše.

Generalna sekretarka CDU Anegreta Kramp-Karenbauer može koliko god hoće da se kune u evropski legat Helmuta Kola: na njenu savjest neka bude to što svađu sa CSU odjedared – kao vodeći princip Evrope – proglašava izbjegavanje nacionalnih soliranja na teret ostalih evropskih država: pomislio bi čovjek da joj Angela Merkel nije šef partije.

Austrijski savezni kancelar Sebastijan Kurc je to vrlo precizno prokomentarisao: „Pa nismo mi počinioci po pitanju izbjeglica“. Ili kako Danci uvijek i iznova ponavljaju: „Nije lijepo prvo pozvati goste u kuću a tek potom pokrenuti diskusiju sa komšijama ko će da plati račun za njih.“

Unilateralne odluke njemačke savezne kancelarke čine je podložnom ucjenama, što se vidjelo i u nedavnim pregovorima sa predsjednikom Francuske E. Makronom. „Sporazum iz Mezeberga“, po dvorcu u kom su divanili, napisan je zbrda-zdola i pokazuje prije svega jedno: da je Merkel u velikoj stisci. Protiv dogovora sa bavarskom vladajućom partijom CSU, kancelarka je ispunila Makronu želju da stvori nekakav budžet za euro-zonu. Da bi kupila njegovu podršku po pitanju azila. Zbog čega je CSU hitno sazvao zasjedanje njemačke savezne koalicije. Jer se radi ni o čemu drugom do o finansijskoj stabilnosti Njemačke. A pošto – po Makronovoj volji – o eurobudžetu odlučuju 19 država EU, a ostale ne, prijeti opasnost novog cijepanja EU: jer među ovih 19 nema Danske, Švedske, Poljske i Češke. Koje ne žele nikako da uđu u euro.

Bez ikakvog logičnog opravdanja je u Mezebergu dogovoreno dodatno finansijsko opterećenje, iako ni postojeći investicioni fondovi EU uopšte nisu iskorišteni od kraja. Nejasno je takođe odakle bi pare za taj novi fond trebalo da dođu, a odavno sahranjeni porez na finansijske transkacije je u tom dvorcu doživio svoje vaskrsenje, kao i baksuzni digitalni te zajednički francusko-njemački porez. A nigdje ni riječi od odgovornosti država za nacionalne budžete i sopstvenu privrednu politku. Ali su zato puna usta priče o nekakvoj solidarnosti i zajedničkom pozicioniranju.

Očigledno je da Berlin, Pariz i Brisel nisu naučili lekciju iz svjetske finansijske krize od prije 10 godina: da kolektivna neogovornost vodi u ambis kad više niko ne mora da snosi odgovornost za sopstvene odluke.

Ostaje da se nadamo da će ostale države, prije svega nordijske, jasno staviti do znanja da Makron i Merkel ne mogu sami odlučivati. Najvjerovatnije će se svađati sve do naredne godine i izbora za EU parlament, kada će biti svezan novi paket finansiranja i sve se smiriti.

Ali smirenja nema za bavarsku CSU, jer su u Bavarskoj za 4 mjeseca – izbori. Savezni ministar unutrašnjih poslova Horst Zehofer (predsjednik CSU) je iz dobrih razloga najavio da će ministarskim naređenjem ubuduće vraćati izbjeglice sa njemačkih granica: to je u saglasnosti sa postojećim njemačkim zakonima kao i propisima EU, što su potvrdili i vodeći pravni eksperti.

Politika dobrodošlice Angele Merkel njemačko pravo na azil reducirala je pravo na podnošenje zahtjeva za azil. Pri čemu se više ne prave razlike između politički progonjenih, ekonomskih migranata ili useljenika u njemačke socijalne sisteme. Ko god dođe na njemačku granicu i izgovori lozinku „azil“, taj na neodređeno vrijeme biva primljen – nevezano za činjenicu što, kao izbjeglica, nema pravo da bira državu u kojoj će podnijeti zahtjev za azil.

Zato pročitajte polako i više puta: u Njemačkoj savezni ministar unutrašnjih poslova želi da primijeni važeće njemačke zakone – zbog čega mu njemačka savezna kancelarka prijeti izbacivanjem iz vlade. I još daje milijarde eura Makronu za njegove planove euro-zone, samo da bi joj Pariz pomogo da samelje sopstvenog ministra policije.

HOLGER STELTZNER

Autor je izdavač Frankfurter Allgemeine Zeitung (FAZ)

Prevod: Mirko VULETIĆ

Izvor: Vijesti

Podijeli ovaj članak
Ostavite komentar

Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *