Jednu od najvećih kompanija koja se bavi prodajom namještaja pokrenuo je još u svojim tinejdžerskim godinama, nakon što je savladao tajne biznis svijeta prodavajući šibice i olovke. Osnivač Ikee Ingvar Kamprad, revolucionar koji je promijenio način na koji ljudi razmišljaju o domaćinstvu preminuo je u 91. godini krajem januara ove godine. No njegove ideje žive i dalje, i već su odavno napustile granice njegovog carstva.
Revoluciju koje je pokrenuo 50- godina prošlog vijeka danas uzimamo zdravo za gotovo, pa ne vidimo ništa posebno u namještaju koji sami slažemo. Naprotiv često nas ovakva aktivnost dotjera do suza. Kakve god vaše sposobnosti slaganja namještaja bile, činjenica je da Ikei moramo zahvaliti na dva koncepta koje su danas dio naših ‘modernih’ života.
Ikea efekt
Ikea će u istoriji ostati zapisana kao prva trgovina koja je kupcima ponudila namještaj na slaganje upakovan u pljosnatu ambalažu i to 1950. godine prošlog vijeka. Voljeli vi ili ne ovaj koncept u to je vrijeme bio vrhunac genijalnosti kojim je ova kompanija dobila na globalnoj važnosti i prepoznatljivosti. Koncept je uticao i na praktičnost u putovanju njihovih proizvoda s jednog kraja svijeta na drugi, ali i osigurao uštedu u troškovima slanja.
No tada u Ikei nisu bili svjesni koliki će biti uticaj prodaje i na kupce, potrošače. Istraživači koji su se bavili temom zašto ljudi slažu sami svoj namještaj otkrili su kako jednostavan dodir namještaja prilikom sklapanja povećava ukupan utisak o proizvodu, a posebno o njegovoj vrijednosti. Vrijednost povećava i činjenica da se pojedinac oko nečega potrudio i nešto izgradio svojim rukama.
Istraživanja su pokazala kako sam čin sastavljanja (bez obzira uključuje li on znoj i suze) kompletnog proizvoda razvija puno bolje mišljenje o njemu nego što bi izazvala kupovina njega već gotovog i složenog. Sam je fenomen poznat kao Ikea efekt.
Efekt je vezan uz činjenicu da je dodir neurološki povezan s emocijom. Kada nešto dotaknemo aktivira se ’emotivni’ dio mozga pa se mi ubrzo povežemo s onim što dodirujemo. Dodir razvija osjećaj posjedovanja i povećava naš utisak o vrijednosti proizvoda. Zato će srećni sastavljač svog kupljenog namještaja, jednom kada završi, biti ponosan na svoje postignuće i osjetiti povezanost s proizvodom koji je mukotrpno sastavljao.
Tajanstveni izgled prodavnica
Znate i sami ako ste barem jednom posjetili Ikeinu trgovinu kako u shopping krećete s mišlju da vam je potrebna samo jedna, određena stvar no na kraju izlazite s prepunim kolicima. I vrlo je jednostavno objašnjenje zašto je to tako. Razlog se krije u njihovom kružnom dizajnu i jednosmjernom sistemu. Kako ne možete vidjeti iza ugla razvija se osjećaj tajanstvenosti koji vas privlači i vodi dalje po trgovini.
Naime, dizajn vas vodi po trgovini tako da ne možete vidjeti što se krije iza ugla i u strahu ste da ćete propustiti nešto što vam treba ako ne nastavite putem koji vas vodi. Iako postoji nekoliko potencijalnih izlaza iz trgovine, rijetko je koji posjetilac spreman na taj rizik ‘propuštanja’. I zato uzimate proizvod čim ga ugledate jer znate da će vam poslije biti malo teže vratiti se.
Čim ga uzmete, dodirujete ga i pokreće se psihološki moment povezivanja, posjedovanja čime se smanjuje mogućnost da ćete ga ostaviti negdje po putu. I što više hodate veća je vjerovatnoća da ćete nešto kupiti, posebno neku sitnicu, usput.
Nedvosmisleno je Ikeina kreativna mogućnost uticaja na podsvjesno odigrala veliku ulogu u njihovom globalnom uspjehu. I osigurala im kupce širom svijeta koji s nestrpljenjem očekuju i kupuju njihove proizvode, slažu ih uz muku i suze, kako bi poslije mogli ponosno uživati u pogledu na svojih ruku djelo.
(Express)
