Svaki put kada ste bili pred odlukom u koju od ponuđenih opcija da uložite sredstva kojim raspolažete iskusili ste i nešto što se zove oportunitetni trošak. Bez obzira šta ste na kraju odlučili, vaš izbor je imao svoju cijenu izraženu kroz izbubljenu dobit odluke od koje ste odustali. Ovakva cijena najadekvatnije predstavlja troškove oportuniteta kada se izvodi iz izbora između dva međusobno isključiva događaja.
Ovo je jedan od najbitnijih ekonomskih koncepata zato što se bavi dvijema važnim temama – ograničenost resursa i mogućnost izbora.
Kada se dvoumimo oko ulaganja u različite opcije, a pri tome imamo jednu fiksnu sumu novca na raspologanju, neophodno je sagledati potencijalnu zaradu svih prilika koje stoje ispred nas da bi se donijela adekvatna odluka.
Procenjivanjem potencijalne profitabilnosti različitih opcija, preduzeća se trude da smanje rizik od neuspješne investicije tako što će izabrati onu od koje očekuju najveću stopu povrata. Kako kompanije većinom nemaju na raspolaganju neograničena sredstva za pokretanje različitih projekata tako izbor treba da bude praćen pravoremenim kvanitativnim analizama.
Kompanija Q ima mogućnost da uloži u akcije neke druge firme, ali i alternativu da isti iznos iskoristi za kupovinu nove opreme koja će da unapredi efikasnost proizvodnje, smanji operativne troškove i poveća profit. Bez obzira za koji će se pravac odlučiti, potencijalni profit koji će neminovno da izgubi neinvestiranjem u drugu opciju je u stvari oportunitetni trošak.
Pošto je ovaj trošak obračun koji zavisi od elemenata čiji ćemo pravi nivo i rezultat sagledati u budućnosti, stope povrata koje razmatramo u trenutku analize možda nisu one koje će se realizovati. Pretpostavimo da kompanija, u gore navedenom primjeru, odluči da se odrekne nove opreme i umjesto toga investira na berzu. Ono što u ovom trenutku ne može da se predvidi jeste kretanje cijene akcija koje je kupila. Na kraju, bez obzira na koju stopu prinosa je računala, kompanija može da završi i sa gubitkom novca, ali to je rizik koji postoji pri svakom izboru.
To što treba da čekamo budućnost da bismo potvrdili validnost analize ne umanjuje potrebu da se ovi troškovi uključe u kalkulaciju na osnovu raspoloživih podataka. Napredniji poslovni sistemi imaju modele na osnovu kojih predviđaju najbolja i najgora scenarija kretanja elemenata ulaganja pa samim tim mogu preciznije da odrede i cijenu svake investicije.
Iako oportunitetni troškovi nisu nešto što može da se pronađe u finansijskim izveštajima bilo koje kompanije menadžeri i vlasnici preduzeća ih razmatraju.
Ili bi to trebalo da čine.
Mala preduzeća uključuju oportunitetne troškove prilikom izračunavanja svojih operativnih troškova kako bi dale ponudu ili procjenu vrijednosti obavljanja nekog posla. Na primjer, građevinska firma koja je dobila upit za renoviranje određenog objekta uračunaće ove troškove prilikom određivanja cijene za izvođenje radova. Obim posla može da zahtijeva od kompanije da dvije trećine svoje opreme alocira na jedan projekat tokom određenog vremenskog perioda. Kao rezultat, vlasnik mora da uračuna da se za to vrijeme odriče drugih mogućnosti za upošljavanje, od kojih neke mogu da se ispostave kao velike i potencijalno profitabilne. Opotrunitetni troškovi povećavaju troškove i stoga se trebaju vratiti kroz poslovanje kad god je to moguće. Oni se dodaju kao deo indirektnih tj. režijskih troškova (overhead) koji čine cijenu posla.
Čak i kada nemaju ponudu da obave neki posao kompanije su suočene sa ovim troškovima. Recimo da vlasnik maloprije pomenute građevinske firme posjeduje zgradu u kojoj posluje i samim tim nema troškove zakupa. To ne znači da je trošak za poslovni prostor nula, iako se računovodstveno to može tretirati na taj način. I ovde postoje troškovi oportuniteta vezani za trenutnu upotrebu prostora. Možda je kompanija zgradu mogla da iznajmi nekom drugom zainteresovanom licu, a svoje poslovanje preseli na lokaciju koja više odgovara njenoj prirodi posla. Propušteni novac od ove alternativne upotrebe imovine je i dalje oportunitetni trošak korišćenja kancelarijskog prostora, i stoga ga treba uzeti u obzir prilikom obračuna troškova.
O ovim troškovima sigurno nećemo da razmišljamo svaki put kada odlučujemo da odemo na odmor ili u kupovinu namirnica, ali to neosporno jeste važan alat koji pomaže da se investirani novac iskoristi na najbolji mogući način. Kako su resursi u većini slučajeva ograničeni, zaračunavanje oportunitentih troškova može značajno da smanji neizvjesnost rezultata ulaganja.
Tamara Đenadić, MojaFirma
