Profesor Univerziteta Crne Gore dr Anđelko Lojpur, kaže za Dnevne novine da mjere poreske politike predstavljaju najmoćnije sredstvo u raspoloživom arsenalu mjera kojima raspolažu kreatori ekonomske politike, te da su donosioci odluka toga svjesni, posebno kada očekuju da zaustave neke negativne trendove, postignu konkretne efekte i u što kraćem roku. Kako će se povećanje PDV-a odraziti na standard građana zavisi, kaže, od socijalnog paketa, odnosno Vladine socijalne politike .
DN: Vladine mjere finansijske konsolidacije i dalje su u fokusu javnosti, posebno dijela političkih partija koje ih oštro kritikuju, a najviše poresku politiku. Kako ih Vi vidite?
LOJPUR: Nema ništa čudno u tome da, čak i kada bi ostavili po strani neizbježno neproduktivna dnevno-politička prepucavanja koja su realnost domaće svakodnevice, da se po principu “kakvo sjedište takvo gledište”, oglase različite interesne skupine. Mada, ako se pogleda sam naslov,Vladin projekat ponuđen u formi Predloga fiskalne strategije za period 2017 -2020. godina, to se možda ne vidi, predloženi set mjera iz ekonomske politike zadire u sve sfere društevno-ekonomskog bitisanja države, gdje je finansijska stabilnost označena kao ključna pretpostavka, prvo, stabilizacije ekonomskih prilika, a na toj osnovi bržeg i trajno održivog ekonomskog rasta. Budući da je fokus pažnje usmjeren na poresku politiku, te činjenicu da se radi o mjerama koje, ako se dosljedno sprovedu, po pravilu rezultiraju očekivanim efektima, te da je Vlada izašla u javnost sa procjenama ekonomskih efekata, težim dijelom ukupnog scenarija smatram njihovu realizaciju koja bi trebalo da rezultira konsolidacijom javnih finansija, što je rješivo u kraćem roku, i postupnim rješavanjem strukturnih problema, što je rješivo u dužem roku.
DN: Povećanje PDV-a je posebno u fokusu javnosti. Kako će se odraziti na ekonomiju, investicije, posebno na standard građana?
LOJPUR: Iskustva su potvrdila da mjere poreske politike predstavljaju najmoćnije sredstvo u raspoloživom arsenalu mjera kojima raspolažu kreatori ekonomske politike, I donosioci odluka te vrste su toga svjesni, posebno kada očekuju da zaustave neke negativne trendove, konkretne efekte i u što kraćem roku. Odbranaški i dosta površan odgovor sa moje strane bi mogao da glasi da prosječna stopa PDV-a na nivou EU iznosi 21,5 indeksni poena, da su značajno iznad te stope zemlje kao npr. Mađarska (28%); Hrvatska (25%), Danska (25%); Rumunija (24%), Grčka 23%), Slovenija (22%) i sl., te da mi nismo probili taj plafon. Naprotiv, smisao je čitav set ciljeva, gdje se prethodno navedenim mogu dodati I oni tipa poboljašanje konkuretnosti nacionalne ekonomije, efikasnosti državne uprave, i sl., što ne treba da brine potencijalne investitore, već da ih uz potrebnu dozu sigurnosti, ohrabri na nova ulaganja.
DN: Političari su i u komentarisanju novih Vladinih mjera najglasniji. Dio političkih partija tvrdi da će žrtve novih mjera biti najsiromašnije kategorije građana. Je li ovo populizmam i ubiranje političkih poena ili ima razloga za zabinutost?
LOJPUR: Budući da se konačni rezultati ovih mjera efektuiraju na nivou budžeta Crne Gore, koji uostalom služi za podmirenje potreba države kao cjeline, dakle opet građana u raznim formama davanja, te ako Vlada kako je to planirala sa mjerama ekonomske uspije da “upari” i mjere socijalne politike, nisam siguran da bi teret ovih mjera mogao posebno i jedino da pogodi samo jedan sloj građana. To, da li se radi o tzv. “populizmu” ili eventualnom ubiranju političkih poena, pokazaće sami efekti mjera, a njihovi zagovornici za sada stoje iza njih.
DN: U setu Vladinih mjera je i zamrzavanje zapošljavanja u javnom sektoru. Planirano je da će na tri zaposlena koja odlaze u penziju, biti zaposlen samo jedan novi službenik. Mladi, naročito visokoškolci, i dalje najviše sklonosti pokazuju i najviše se uzdaju u javnu administraciju…
LOJPUR: Ako traju iz ugla čisto formalne procedure, to na prvi pogled može da izgleda kao”zamrzavanje”, ali ja vjerujem da je ovdje, konačno, prevladala zdrava ekonomska logika da treba prestati zapošljavati nove ljude na mjestima gdje ne stvaraju više nego što zarade. Krajnje je vrijeme da se napuste floskule da je najbolji posao “državni” i sl.
Mjere koje država već godinama preduzima na planu dodatnog zapošljavanja mladih ljudi, čak sa istim nivoom ulaganja po radnom mjestu, mogu da daju značajno veće efekte i po tom osnovu da rezultiraju novim potrebama za zapošljavanjem. Razvojna iskustva drugih država koje su imale i veće probleme nego što ih ima Crna Gora na planu zapošljavanja i razvoj a uopšte, pokazuju da svaka država u skladu sa razvojnim prioritetima mora da otkloni manjkavosti i reguliše tržište. U tom smislu je nužan zaokret na planu razvojne politike na nacionalnom nivou ka reindustrijalizaciji, regionalnim klasterima i sl.
DN: Šta to znači za mlade?
LOJPUR: Mladi i nezaposleni visokoškolci su najizdašniji resurs koji Crna Gora danas ima, a njihovo punije angažovanje u domaćim okvirima je u punoj saglasnosti sa ciljevima koje je EU, suočena sa istim problemom, postavila u razvojnim dokumentima, i jednostavno, moramo kopirati ta iskustva.
DN: Nove mjere podrazumijevaju adekvatnu socijalnu politiku. Predviđeno je, između ostalog, povećanje dječjeg dodatka, materijalnog obezbjeđenja… Kakve mjere socijalne politike, treba da prate Vladine mjere finansijske konsolidacije?
LOJPUR: Što se tiče predloženih mjera u sferi socijalne politike, Vlada je ovim pokušala da u jednom dosta širokom dijapazonu zahvata i u mjeri u kojoj je to pitanje relevantno, ravnomjerno rasporedi teret predloženih ekonomskih mjera na sve građane. Međutim, efekti ovih mjera su primarno uslovljeni ostvarenim uspjehom na planu predloženih mjera čisto ekonomske prirode, tako da će stvari same po sebi doći na svoje mjesto, ukoliko ove prve mjere daju rezultate.
(Cijeli intervju u Dnevnim novinama)
