Statistika: Nečija plata „pojede“ stotinu minimalaca

Dodajte komentar

Statistička matematika i realna socijalna slika u Crnoj Gori su u velikom raskoraku, jer u prosjek ulaze i najmanje plate od 193 eura, koje je u prošlom mjesecu primilo 1.066 ljudi i one od pet, deset, dvadeset i više hiljada eura koliko, kako nezvanično saznajemo, primaju top menadžeri u nekim bankama čiji su vlasnici strane kompanije, ali i ne samo oni.

Po posljednjem podatku Monstata, prosječna zarada u februaru ove godine bila je 511 eura, a uskoro bi trebalo da bude saopštena cifra i za mart. Sudeći po zvaničnim podacima, ova godina je počela malo skromnije od prethodne u kojoj je u junu oboren rekord sa platom od 173.833 eura (bruto 307.670), koja je isplaćena nekom u sektoru razrade građevinskih projekata.

Podaci za mart Iz Poreske uprave našoj redakciji je saopšten podatak iz marta ove godine po kojem je najveća isplaćena plata bila 8.329 eura, odnosno sa porezima i doprinosima 14.742 eura.

– Ova plata je isplaćena licu zaposlenom u sektoru konsultantskih usluga u oblasti informacionih tehnologija – saopštili su iz Poreske uprave koju zakon sprečava da kaže kompaniju koja je isplatila ili ime osobe koja je primila. I ovog puta iz Poreske uprave su naglasili da su ovi iznosi isplaćeni samo u jednom mjesecu, odnosno nijesu redovna plata zaposlenog.

– Iako su unijeti u IOPPD obrazac pod šifrom 1 – zarade, pa se kao takvi i vode u sistemu Poreske uprave, ne može se zaključiti da se radi o redovnom mjesečnom primanju zaposlenih, već možda o otpremnini, bonusu ili nekom drugom obliku ličnog primanja – objašnjavaju iz Poreske uprave. No, ova plata iz marta i nije rekord u ovoj godini, jer je, kako je Pobjeda već pisala, u januaru neko u trgovini na veliko mašinama i opremom primio 18.223 eura, odnosno bruto 32.272. Vidjećemo koji nivo će dostizati najveće plate u narednim mjesecima.

Najniže u pet djelatnosti

Iz Poreske uprave su saopštili da je najmanja bruto zarada iznosila 288 eura bruto ili neto 193 i da je, sudeći po IOPPD prijavama, primilo 1.066 zaposlenih.

– Najviše minimalnih plata u martu je isplaćeno u pet djelatnosti – proizvodnja užadi, kanapa, pletenica i mreža, potom restorana i pokretnih ugostiteljskih objekata, sektoru trgovina na veliko metalnom robom, instalacionim materijalima, iznajmljivanju i lizingu automobila i petom sektoru – nespecifična trgovina na veliko hranom, pićem i duvanom. Iz Monstata su na- šoj redakciji saopštili da ne raspolažu podacima o zaradama po zanimanjima, jer to nije u njihovoj nadležnosti.

– Po planu statističkih istraživanja Zavod za statistiku objavljuje podatke o prosječnim bruto i neto zaradama na nivou Crne Gore, ukupno i po sektorima. Naši podaci pokazuju da je neto prosječna zarada u prošloj godini najveća bila u sektorima Finansijske djelatnosti i djelatnosti osiguranja 911 eura, Snabdijevanje električnom energijom 874 eura, Informisanje i komunikacije 682 eura. Najniži prosjek je bio u sektoru administrativne i pomoćne usluge 314 eura, trgovini 345 eura i sektoru usluge smještaja i ishrane 388 eura – pojašnjeno je našoj redakciji iz Monstata. Još se ne zna da li će najniža zarada koja od 2013. iznosi 193 eura biti povećana, kako uporno traži sindikat, a razmišljaju i u Vladi. Glavni protivnik su poslodavci koji razgovore o povećanju uslovljavaju smanjenjem dažbina na plate. I tako, još se nije maklo sa „mrtve tačke“.

Nevidljivo

Kao i iza svih drugih zvanič- nih podataka, i iza najniže zarade krije se još nešto. Javna je tajna i dežurna tema – zvanična isplata zaposlenom 193 eura, a dio na ruke da bi, jednostavno rečeno, utajili dio poreza. Dugoročno gledano, u tom dilu sa poslodavcem gubi i zaposleni zbog neuplaćenih kompletnih doprinosa za PIO. Na to uporno ukazuju sindikati, ali se nije mnogo uradilo, jer je ovaj problem za Inspekciju nevidljiv. Inspekcija rada, kako su Pobjedi ranije kazali, ne može da kontroliše isplatu dijela plate na ruke, a osiguravanje zaposlenih i plaćanje poreza državi na minimalcu od 193 eura.

– Dio zarade, koji je dogovoren usmeno između poslodavca i zaposlenog, mimo one utvrđene ugovorom o radu i koji se, moguće, isplaćuje na ruke, za Inspekciju rada nije vidljiv. Samim tim Inspekcija ne može da kontroliše ovakve situacije. To znači da Inspekcija rada može tražiti da se isplati samo ona zarada koju su dogovorili zaposleni i poslodavac kroz ugovor o radu – objasnili su nedavno iz Uprave odgovarajući na pitanje koliko je tokom inspekcijskog nadzora u posljednjih godinu, a i ranije otkriveno slučajeva isplate dijela plate na ruke i u kojim kompanijama. Nijesu, međutim, naveli da li je bilo prijava od strane radnika da ih poslodavac osigurava na minimalac, a ostatak do dogovorene plate isplaćuje na ruke. Iz Inspekcije podsjećaju da je kontrola obračuna i uplate doprinosa na obavezno socijalno osiguranje u nadležnosti Poreske uprave.

– Zaposleni im se mogu obratiti, uz priloženi obračun zarade, radi provjere obaveza poslodavca u ovom dijelu – pojasnili su iz Inspekcije.

DRECUN: Nerealna slika

– Socijalni jaz u Crnoj Gori je veoma dubok i prijeti da bude još dublji, što treba spriječiti adekvatnom poreskom politikom – kazao je za Pobjedu ekonomski analitičar Predrag Drecun komentarišući ocjenu Svjetske banke da je u Crnoj Gori velika razlika između najmanjih i najviših plata. On smatra da bi trebalo koristiti neke druge metode kod izračuna prosječne zarade, odnosno Medianu ili ponderisani prosjek.

– Onda bi se sigurno dobila neka druga slika. Ovako jedan veoma mali procenat visokih zarada vuče prosjek ka relativno solidnom u odnosu na region. Na osnovu toga se stiče pogrešna slika o socijalnoj stabilnosti u Crnoj Gori – objašnjava Drecun.

Komentarišući visinu minimalne zarade i zahtjev za njenim povećanjem, on kaže da se ne smije izgubiti iz vida da se ona koristi u obračunu za mnoga druga davanja i prinadležnosti koje nijesu direktno vezane za isplatu zarada.

– Najniža zarada ima širih posljedica od radno pravnog odnosa. Ona se, recimo, koristi i prilikom određivanja kazni, ali i mnogih drugih stvari – ističe Drecun i podsjeća da ni u ovom dijelu nije najrealnija slika, jer neki poslodavci radniku daju dio na ruke, ili u robi, slobodne dane…

Jasno je, dodaje on, da sa 193 eura, odnosno šest eura dnevno ne može da se preživi.

(Pobjeda)

Podijeli ovaj članak
Ostavite komentar

Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *