Inflacija se približila nivou od 1.000 odsto, zbog čega siromšni građani hodaju s vrećama bezvrijednog novca, a nestašica hrane i ljekova je dovela ovu zemlju sa 30 miliona stanovnika na ivicu humanitarne krize.
Država razmatra da štampa veće monete zbog predstojećih praznika. Zbog toliko visoke inflacije, najveći račun ne vrijedi ni 10 centi, prenosi B92.
Bolivar je toliko devalvirao da svaka kupovina predstavlja pravo mučenje i beskonačno brojanje, a “teret” je težak. To je jedan od najočiglednijh znakova da je hiperinflacija uzela maha u zemlji koja uporno odbija da objavi podatke o pravom stanju stvari.
Da su počeli umejsto brojanja da mjere novčanice vidi se tek ponegdje, ali ta praksa raste iz dana u dan i kako Blumberg prenosi, podsjeća na hiperinflaciju koja je pogodila poslijeratnu Njemačku, Jugoslaviju devedesetih i Zimbabve prije deset godina.
“Kada počnu kilogrami umjesto kovanica, znak je da se inflacija otrgla kontroli”, kaže finansijski direktor i konsultant za tržište kapitala i dodaje:
“Ali ne znamo koliko je Venecuela zaista loše, jer vlada odbija da objavi podatke”.
Nekada jedna od najjačih svjetskih valuta, bolivar postao je skoro bezvrijedan. Najosnovnije kupovine zahtevaju stotine novčanica. Ljudi nose u torbama i kesama novac kako bi obavili kupovinu, a stopa kriminala i pljački je u porastu.
Ekonomisti moraju da nagađaju kolika je zaista stopa inflacije u nedostaku zvaničnih podataka. Procjenjuju da se ove godine kreće u rasponu od 200 do 1500 odsto.
Blumberg piše da stanovnici Venecuele žive u paradoksu: preplavljeni su novcem, ali gotovo da ne mogu ništa njime da kupe.
Čekanje ispred bankomata je prava noćna mora ali i opasna.
“Držanje ovoliko para je nevjerovatno opasno. Stavio sam život na kocku”, rekao je jedan dvadesešestogodišnjak koji za svog poslodavca čeka u redu za bankomat ali strahuje da će ga na putu ka firmi neko opljačkati.
U međuvremenu, ljudi poput Bremara Rodrigeza koji drži pekaru, su u minusu jer ne znaju šta da rade s kesama novca. On svaki dan skuplja stotone hiljade bolivara i krije po kabinetu dok na kraju dana ne nađe vremena da ih spakuje u kutije i preda banci. Kaže, da kada bi ga neko posmatrao, mislio bi da je diler.
“Osjećam se kao Pablo Eksobar. Imam brdo novca, i svakim danom to brdo je veće”.
