Tog 29. oktobra, prije 100 godina, Džon D. Rokfeler postao prvi je čovjek koji je stekao milijardu dolara. Bio je pobožan hrišćanin i vjerovao je da mu je Bog dao novac zato jer je uvjek davao 10 odsto Crkvi.
Džon D. Rokfeler, osnivač slavne dinastije bogataša u svom dugom i burnom životu, nije se štedio. Još od malih nogu naporno je radio, a 29. oktobra prije 100 godina postao je milijarder. Deset godina prije smrti napisao je sljedeće riječi u kojima je sažeo svoj život: “Rano sam naučio da radim, kao i da se igram. Moj život je jedan dugi, sretni praznik. Pun posla i pun igre. Prestao sam da se brinem na putu i Bog je bio dobar prema meni svaki dan” kazao je osnivač dinastije koju Amerikanci smatraju svojim plemićima i koja je svoje bogatstvo stekla u naftnoj industriji.
Džon D. Rokfeler, osnivač naftne kompanije Standard Oil Company, rodio se u siromašnoj porodici kao drugo od šestoro djece. Njegova porodica vjerovatno potiče od francuske porodice Roquefeuil. Oni su kao protestanti pobjegli iz Francuske, naselili se u Njemačkoj i germanizirali prezime prvo u Rockenfeller, a zatim u Rockefeller. Odatle su otišli u državu New York.
Otac bigamista i nadriljekar
Njegov otac Vilijam poznat kao “Devil Bill”, prvo je bio drvosječa a, zatim trgovački putnik sebe je opisivao kao “biljnog lekara” i prodavao je eliksire, a majka mu je bila domaćica i jako pobožna baptistkinja koja se borila da održi kod kuće prividnu stabilnosti, budući da joj je suprug često bio odsutan na duže vrijeme. Morala se nesretnica nositi i sa dvostrukim životom svog muža jer je otac budućeg milijardera bio bigamista.
Djecu pa tako i Džona naspitala je da budu ozbiljni, radni i pobožni. Džon je još kao dijete pomagao majci u kući i zarađivao dodatni novac prodajom krompira i slatkiša, uzgajanjem ćurki te posuđivanjem malih svota novca komšijama.
Porodica se često selila, ali nesređeni porodični život nije uticao na školovanje i uspjeh mladog Rokfelera. Bio je odličan u raspravama, a i precizno se izražavao pa je vrlo rano pokazao dar za brojeve i računovodstvo.
Sa 16 godina Džon je dobio svoj prvi posao, kao pomoćni knjigovođa, s platom od 50 centi na dan. Od početka je davao oko 6 osto sdvojih prihoda u dobrotvorne svrhe, a s 20 godina povećao je to na 10 odsto i tako se nastavio ponašati i ostatak života. Ušao je s partnerima u posao trgovine na veliko i svake godine zarađivao sve više. Zatim se počeo baviti naftom, koja je i dovela do njegovog bogatstva.
Naime, obogatio se ulaganjem u naftnu industriju još 1863. godine dok se ona još nije činila globalno unosnom. U roku 15 godina njegova kompanija Standard Oil već je kontrolisala 90 posto američke proizvodnje nafte.
Kao mladić, Rokfeler je navodno izjavio kako su njegove dvije velike ambicije da zaradi 100.000 dolara i živi 100 godina. Uspio je u životu puno više. Zaradio je enormne količine novca, a živio je samo tri godine manje od onoga što je želio.
Od stresa izgubio sve dlake na tijelu
Cijeli život bio je u braku s učiteljicom Laurom Spelman s kojom je dobio četiri kćeri i jednog sina. Svojevremeno je izjavio kako bi bez svoje supruge ostao siromah budući je njena procjena uvjek bila bolja od njegove. Za jednog milijardera živio je dosta neporočnim životom. Naime, cijeli život se suzdržavao od alkohola i duvana.
U svojim 50-im godinama od silnog stresa i neumornog rada imao je nervni slom pa je izgubio sve dlake na tijelu. Ostao je bez kose, obrva, brkova po kojima je bio poznat.
U životu je slijedio je maksimu “Stekni sve što možeš, uštedi sve što možeš i daj sve što možeš”. Obilno je donirao, posebno škole, zdravstvene ustanove i crkvu. Računa se da je u dobrotvorne svrhe podijelio oko 550 miliona. Kada je umro 1937. godine, bogatstvo mu je procijenjeno na 1,5 milijardi dolara što je tada bilo dva odsto američkog BDP-a. Danas bi to, ekvivalentno, iznosilo 341 milijardu dolara.
U penziji je proveo zadnjih 40 godina života te je u to vrijeme osnovao mnoge fondacije koje su imale veliki uticaj na medicinu, obrazovanje i naučna istraživanja, Univerzitet u Čikagu i Univerzitet Rokfeler u Nju Jorku. Javnost je zbunjivalo njegovo ponašanje – kombinacija discipline, grubosti i silne darežljivosti. Cijeli život je slavio dan kad je kao tinejdžer dobio svoje prvo zaposlenje. Taj datum je smatrao važnijim nego svoj rođendan.
Čerčil im bio preskup
Ime Rokfeler postalo je sinonim za milijardera i to je ostalo do danas. Za vrijeme života, a i naknadno često je bio optuživan za nemoralnu poslovnu praksu zbog čega su njega i druge industrijalce tog razdoblja (Astora, Vanderbilta) nazivali baronima razbojnicima.
Njegovu biografiju trebao je 30- ih godina da napiše Vinston Čerčil koji je osim što je bio vrsni govornik bio i daroviti pisac te je 1953. godine dobio čak Nobelovu nagradu za književnost. Ali to se nije dogodilo jer je budući britanski premijer tražio da mu se unaprijed plati 250 hiljada dolara. To je Rokfelerovima bilo preskupo pa su odustali i angažovali istoričara za fakulteta Kolumbija.
Rokfeler je umro u snu u 97. godini. Vitalni starac do kraja života bio je aktivan igrajući golf sa mladim ženama koje je pozivao samo kako bi mogao očijukati s njima.
Newsweek
