Potencijalni povratak približno 2,1 bilion dolara gotovine koje američke kompanije drže u inostranstvu zabrinjava finansijske stručnjake zbog uticaja na jačanje dolara, a time i na stabilnost zemalja u razvoju.
Pitanje repatrijacije dobiti koje kompanije iz SAD-a drže u poreskim oazama postalo je aktualno nakon što su oba predsjednička kandidata, Hillary Clinton i Donald Trump, obećali da će preduzeti mjere za vraćanje dijela dobiti.
“Činjenica da američke korporacije u inostranstv drže najveći iznos gotovine ikada razlog je zašto novi talas repatrijacije može biti veći podsticaj za rast kursa dolara nego 2005. godine“, ističe se u analizi Morgan Stanleya koju prenosi Reuters.
Naime, te je godine u SAD vraćeno oko 300 milijardi dolara od procijenjenih 500 milijardi dolara na temelju zakona nazvanog Homeland Investment Act kojeg je donio tadašnji predsjednik George W. Bush. Ko je vratio dobit, na temelju tog zakona platio je porez od 5,25 posto umjesto 35 posto. Te je godine kurs dolara prema euru ojačao 10 posto, iako ekonomisti i dan-danas raspravljaju koliko je na jačanje dolara uticala ta repatrijacija.
Ako bi došlo do masovnog prebacivanja kapitala američkih kompanija iz poreskih oaza u SAD, to bi izazvalo jačanje američkog dolara od barem nekoliko posto u odnosu na većinu drugih valuta, a proces jačanja bi trajao vjerovatno nekoliko mjeseci, smatra Josip Kokanović, analitičar Admiral Marketsa.
“No, tu ne bi bio kraj. Naime, naglo povlačenje kapitala s manje likvidnih tržišta mogao bi destabilizovati pojedine zemlje te potencijalno usporiti globalni ekonomski rast te dovesti do još jednog dugotrajnog talasa jačanja valuta kao što su američki dolar, švajcarski franak i japanski jen“, smatra Kokanović.
Dodaje kako se nešto slično dogodilo 2013. godine kada je američka centralna banka počela da najvaljuje završetak programa ubrizgavanja novca u finansijski sistem.
“Valute tržišta u razvoju kao što je turska lira počele su naglo da slabe radi vraćanja kapitala u SAD, pa je turska centralna banka morala intervenirati kako bi spriječila paniku i pretjerano slabljenje valute. Sličan scenario dogodio se i s ruskom rubljom pri prebacivanju kapitala iz Rusije nakon početka sukoba u Ukrajini“, podsjeća Kokanović.
Međutim, treba uzeti u obzir da kompanije neće sav kapital prebaciti u SAD, a upitno je hoće li uopšte doći do bilo kakvog značajnijeg prebacivanja, ocjenjuje analitičar Admiral Marketsa.
“Naime, to pitanje se pojavilo na temelju komentara američkih predsjedničkih kandidata, a s obzirom da u predizbornim kampanjama političari uvijek obećavaju radikalne mjere koje nakon dolaska na vlast najčešće ne ispune, ne treba polagati velike nade u donošenje zakona koji će prisiliti američke kompanije na vraćanje kapitala u SAD”, smatra Kokanović.
Poslovni.hr
