Jedan od najvećih problema crnogorske ekonomije – spoljnotrgovinski deficit – nastavlja da raste i u 2016. godini. Prema podacima Monstata, deficit u robnoj razmjeni sa inostranstvom u prvih šest mjeseci iznosio je oko 830 miliona eura, zahvaljujući rastu uvoza od 114 miliona eura u odnosu na isti period prošle godine. Ukupan uvoz u prvoj polovini godine iznosio je čak 975 miliona eura.
U strukturi crnogorskog izvoza najviše su zastupljeni proizvodi svrstani po materijalu, u iznosu od 47,9 miliona, koju čine obojeni metali u iznosu od 34,5 miliona i gvožđe i čelik u iznosu 9,1 milion eura. U strukturi uvoza najviše su zastupljene mašine i transportni uređaji u iznosu od 266,5 miliona eura, koju čine drumska vozila u iznosu od 65,2 miliona eura i električne mašine, aparati i uređaji u iznosu od 60,2 miliona eura.
Spoljnotrgovinski deficit se ranije “peglao” prihodima od privatizacije i turizma, a u zadnje vrijeme zaduživanjem.
Pokrivenost uvoza izvozom 15 odsto
Prema zvaničnim podacima Monstata, ključna stavka, pokrivenost uvoza izvozom iznosila je rekordno minimalnih 14,9 odsto i manja je u odnosu na pokrivenost u istom periodu prethodne godine, kada je bila 16,8 odsto.
Ukupan izvoz za prvih pola godine je iznosio svega 145,8 miliona eura, što znači da na kraju godine neće preći iznos od 300 miliona. Prije deset godina, izvoz iz Crne Gore se kretao oko 450 miliona eura godišnje.
Osim obojenih metala, gvožđa i čelika, u strukturi izvoza se još izdvajaju struja (17,3 miliona eura, rast od pet odsto), pluta i drvo (11,2 miliona, rast od 12,7 odsto), medicinski i farmaceutski proizvodi (4,64 miliona, rast od 50 odsto), meso i mesne prerađevine (4,23 miliona, rast od 22 odsto) i žitarice i proizvodi od žitarica (2,9 miliona eura, rast od 61,6 odsto). S druge strane, registrovan je drastičan pad izvoza voća i povrća sa 2,1 milion na 458 hiljada eura, kafe, čaja, kakaoa i začina sa 2,7 miliona na 722 hiljade, duvana i proizvoda od duvana sa 3,25 miliona na milion eura, nafte i naftnih derivata sa 4,29 miliona na 2,46 miliona eura…
Izuzev mašina i transportnih uređaja za potrebe gradnje auto-puta, porastao je i uvoz voća i povrća za pet miliona eura na 30 miliona, ribe i prerađevina od ribe za milion eura na 6,5 miliona, pića za 1,75 milion na 24,9 miliona eura, struje za sedam miliona na 21,5 milion i hemijskih proizvoda za 6,5 miliona, na 96,77 miliona eura.
Stimulisati kompanije da koriste povlastice
Iako je prema podacima nacionalnog statističkog zavoda izvoz u zemlje EU u prvih šest mjeseci porastao za pet miliona eura, iz Evropske komisije su izrazili zabrinutost nivoom izvoza, postavljajući pitanje da li Crna Gora stimuliše izvoz.
“Predstavnici Komisije su ukazali na pad izvoza iz Crne Gore u EU. U tom kontekstu iskazali su interesovanje za uzrok te pojave, kao i da li na neki način Crna Gora stimuliše izvoz. Iznijeli su podatak da je Crna Gora na prosječnom nivou Zapadnog Balkana kad je u pitanju izvoz po preferencijalnim uslovima, kao i da se najviše izvozi povrće, a najmanje se koriste preferencijali za transport i opremu. Shodno navedenom, na neki način, trebalo bi stimulisati kompanije da koriste ove povlastice i izvoze navedene proizvode u EU”, navodi se u izvještaju sa nedavno održanog sastanka Pododbora za trgovinu, industriju, carine, poreze i saradnju sa drugim zemljama kandidatima.
Rak rana bez lijeka
Ekonomski analitičar Siniša Lekić ocijenio je za Portal Analitika da je spoljnotrgovinski deficit “naša rak rana kojoj nijedna terapija još nije pomogla”.
„Kako drugačije konstatovati činjenicu da se ni nakon dužeg vremena stanje ne popravlja, već naprotiv, iz godine u godinu pokrivenost uvoza izvozom konstantno tone i doseže nivo od 15 odsto. Monstat nas još jednom podsjeća da je naša izvozno orjentisana privreda odavno na koljenima. Nekad uzdanice naše izvozne ekonomije KAP i Željezara danas posrću, posebno upoređujući njihove podatke iz prošlih vremena sa današnjim izvoznim poduhvatima, koji se graniče sa problemom isplativosti daljeg rada. Rudnici boksita sve više liče na firmu koja broji posljednje dane, tako da poznati i prepoznatljivi motor naše ekonomije odavno zaslužuje veliki i ozbiljan remont. O pojedinim stavkama ne treba posebno govoriti, ali pozicija uvoza hrane i sada uvoz mašina prednjače u uvoznom bilansu. Naša orijentacija ka poljoprivredi i veliki pozitivni rezultati ovim podacima gube na značaju. Prerada mesa i uvoz sirovina mesa sa orjentacijom na izvoz na rusko tržište doživio je fijasko uvedenim sankcijama. Naši proizvodni kapaciteti sa izvoznom orijentacijom se mogu nabrojati na prste jedne ruke“, naglašava Lekić.
U sektoru prerade drveta, dodaje, i dalje bilježimo trend izvoza poluproizvoda, jer je proizvodnja namještaja kod nas u potpunosti zamrla.
„Proizvodnja peleta polako počinje da se uključuje u izvozne poslove, ali to ne može bitnije da promjeni sliku u ovoj oblasti. Pitanje spoljnotrgovinskog deficita povlači pitanje ko će sve te uvozne proizvode da plati i odakle. Naša orijentacija na turizam je opravdana i sigurno postaje glavna privredna grana, ali uspjeh u turizmu je komplikovan, povezan sa mnogo drugih faktora. Evo trenutno smo na samom kraju turističke sezone, pa niko još ne daje prognoze o njenoj uspješnosti. Turista evidentno ima, ali koji su efekti i da li oni opravdavaju ovoliki deficit, teško je reći. Mnogo je tu nepoznanica, počev od velikog sivog tržista koji vlada u turizmu, pa do naplate PDV na mnoge proizvode i sl. Druga naša uzdanica u pokriću spoljnotrgovinskog deficita su krediti koji iz godine u godinu postaju naš glavni motor za peglanje ovog problema. Pitanje je da li su sva ta zaduženja razvojna ili potrošačka – očigledno prevashodno potrošačka, jer sva uvozna roba je sigurno plaćena i nije poklonjena, pa sa ove pozicije gledano to su krediti koji pokrivaju naš robni deficit. Vjerovatno će građevinske mašine opravdati svoj uvoz preko autoputa, ali taj put se plaća iz kredita kojim se zadužuju svi građani Crne Gore i ta investicija – koliko god da je opravdana – sada predstavlja veliko opterećenje za naš budžet“, konstatuje Lekić, ističući da ove tvrdnje potkrepljuje podatak da je javni dug dosegao 70 odsto BDP-a.
„Možda će mnogi reći da još nije 70 procenata, ali ako tvrde da je zaduženje manje, pitam ih mogu li tvrditi da neće uskoro biti i preko70 odsto i da li dug ima tendenciju pada ili rasta. Sve u svemu, terapija koja je do sada bila za „liječenje ove opake bolesti“ mora brzo i radikalno da se mijenja, jer možda je već kasno“, zaključio je Lekić.
Portal Analitika
