Za sve radnike koji nemaju fiksno radno mjesto, put od prvog odredišta na kom obavljaju posao i put sa posljednjeg zadatka smatra se radnim vremenom.
Odluku je donio Evropski sud pravde, a odnosi se na sve radnike poput trgovačkih putnika, raznih majstora i servisera ili patronažnih medicinskih sestara.
U presudi piše kako je sud ovakvu odluku donio kako bi zaštitio zdravlje i bezbjednost radnika koji ne rade po kancelarijama.
Cijela priča krenula je iz Španije, od kompanije Tico koja se bavi instaliranjem bezbjednosnih sistema. Kompanija je 2011. godine zatvorila sve svoje regionalne kancelarije, nakon čega su njihovi monteri morali da troše mnogo vremena na putovanja do prvog klijenta u danu, ali i na povratku kući nakon obavljenog posla, što im nije bilo uračunato u radno vijreme.
