Ekonomija zajedništva kao jedan od alternativnih modela finansiranja nastao je kao suprotnost potrošačkom društvu i kulturi posjedovanja. Nastala je 1991. godine u Brazilu kao duhovna inicijativa Chiare Lubich temeljem principa katoličke crkve i „kulture davanja“.
Brazil kao zemlja gdje su ekstremno izražene suprotnosti izmedju siromašnih i bogatih podstakao je C. Lubich na formiranje Pokreta Fokolara i promociju „kulture davanja“. Tokom vremena su se ovoj inicijativi i načinu poslovanja priključili i ljudi drugih vjeroispovijesti, ateisti i ljudi dobre volje da smanje razlike između bogatih i siromašnih, te je ekonomija zajedništva postala svjetski poznata i rasprostranjena.
Ciljevi osnivanja poduzeća u duhu ekonomije zajedništva pored „kulture davanja“ su:
- poslovati na ekonomskim principima da bi bila efikasna i ostvarila svoju ulogu razvoja društva;
- afirmirati osobine humanosti kod vlasnika i zaposlenih;
- integsati siromašne.
Poduzeća osnovana na ovom principu dijele zarađenu dobit za razvoj poduzeća, humanijeg društva kroz edukaciju novih ljudi spremnih da razvijaju ekonomiju zajedništva i pomoć siromašnim pojedincima radi njihovog uključivanja u zajednicu.
Navedene teze prikazane su na slici 1.
Ekonomija zajedništva promoviše čovjeka kao centralni cilj, a ne kapital. Odnosi unutar kompanije podstiču kreativnost, efikasnost i osjećaj vrijednosti za svakog pojedinca. Vlasnici i zaposleni održavaju kvalitetne, otvorene i etične odnose sa kupcima, dobavljačima, državnim institucijama i drugim subjektima s kojim posluju.
To nije samo način poslovanja već i način življenja koji stvara ljude kojima je bliska „kultura davanja“. Broj preduzeća koja posluju na principima zajedništva je blizu 800 širom svijeta, a nalaze se u 180 različitih zemalja. Medjusobno sarađuju i pomažu onima kojima je pomoć potrebna.
Tabela 1. Broj preduzeća u svijetu koja slijede principe Ekonomije zajedništva po regionima.
Ekonomija zajedništva je jedan od modela alternativnog finansiranja zasnovan na ideji o smanjenju jaza izmedju bogatih i siromašnih uz poslovanje na ekonomskim principima, ali kroz afirmaciju „kulture davanja“, čime se stiče pozicija za razvoj poduzeća i društva na etičnim principima, ali takođe i razvoj čovjeka i njegovih vrijednosti, te pomoć ljudima u potrebi.
Sigurno je da ovaj pokret svakodnevno izaziva interesovanje i pažnju sve većeg broja ljudi jer era globalizacije, beskrupuloznosti u poslovanju, raslojavanje društva na mali broj bogatih i veliki broj siromašnih, svakodnevno pokazuje svoje loše strane.
Manager
