U prethodnom tekstu počeli smo sa obradom tema vezanih za vrste analiza koje investitori mogu upotrijebiti prilikom analize kvaliteta određenih HOV. Poslije prošlonedjeljnog teksta koji je bio posvećen fundamentalnoj analizi, prirodno je da se ove nedjelje bavimo osnovama tehničke analize.
Tehnička analiza je tip analize koji kao alat za proučavanje tržišnih kretanja koristi grafike. Cilj tehničke analize je da na osnovu poznatih podataka vezanih za cijenu i obim trgovanja u prethodnom periodu, sa što većom vjerovatnoćom predvidimo buduća kretanja. U praksi se koristi više grafika, ali je najpouzdaniji onaj na kome se kroz bar diagrame, osim kretanja cijene, vidi i kretanje realizovane količine, kakav je i grafik ispod:
Nastanak tehničke analize kao pravca u predviđanju trendova hartija od vrednosti vezuje se za XVIII vijek, kada su trgovci pirinčem u Japanu koristili tehničku analizu radi predviđanja buduće cijene pirinča. Međutim, tvorcem moderne tehničke analize smatra se američki novinar Charles Dow, urednik Wall Street Journal-a u XIX vijeku, koji je u istorijatu berzanske trgovine ostao upamćen i kao kreator prvog berzanskog indeksa (Dow Jones Stock Average). Dow na svoju teoriju u startu nije posmatrao kao na oruđe za predviđanje cijena, već je osmislio da tehnička analiza može poslužiti kao svojevrsni barometar opštih tržišnih trendova. U najširem smislu, trend definišemo kao smjer kretanja tržišta i on može biti rastući i opadajući. Dow je primijetio da se tržište može naći u tri trenda i to:
- Primarni trend je glavni dugoročni trend tržišta i pokazuje kretanje na tržištu u periodu dužem od 6 mjeseci. U najširem smislu, trend definišemo kao smjer kretanja tržišta i on može biti rastući (bull) i opadajući (bear);
- Sekundarni trend je korekcija primarnog trenda, tj. pokazuje kretanje tržišta u periodu od 1 do 6 mjeseci;
- Tercijarni trend predstavlja kratkoročni trend koji traje od nekoliko dana do tri nedelje.
Drugi veliki uticaj na teoretski razvoj tehničke analize je ostavio Ralf Nelson Eliot, koji je utvrdio da tržišna kretanja u vremenskom horizontu uspostavljaju neki vid talasastog kretanja. Osnova Eliotove teorije leži u tvrdnji da svaka akcija ima reakciju, tj. svaki skok ili pad cijena (impuls) na tržištu izaziva reakciju na određenoj hartiji. Proučavanje Eliotovih talasa nalazi svoju specifičnu važnost u investiranju u smislu da je investitor koji je u stanju da odredi stepen talasa i trend na tržištu bolje od ostalih investitora u velikoj prednosti. Proučavanjem šablona talasa investitor može da odredi trenutnu poziciju akcije u odnosu na tržište i da na taj način anticipira buduća kretanja.
Na tehničku analizu ne gledaju svi baš blagonaklono. Posebne kritike na račun tehničke analize možemo čuti od kvantitivaca. Njihove tvrdnje su da je budućnost nemoguće predvidjeti cijenama iz prošlosti. Kritičari takođe kažu da smo grafičkom analizom umnogome oštećeni za veliki broj podataka bitnih za odlučivanje koje možemo dobiti fundament analizom. Kako god, veliki broj važnih investitora tehničku analizu koristi upravo kao produženu ruku fundament analize.
