U dramatičnom ekonomskom okruženju razgovori za posao su teži nego ikad. Na svaki konkurs za posao javiće se stotine podjednako kvalifikovanih ljudi, a proći će samo jedan.
Kako bi donijeli kvalitetnu odluku, odjeljenja ljudskih resursa počeli su postavljati duboka i provokativna pitanja preuzeta iz knjige “Intervijuisanje kandidata za neupućene”.
Za svaki otrov postoji i protivotrov. Na sljedeća trik-pitanja dobićete pogrešne i ispravne odgovore, a njihovom pažljivom primjenom postići ćete da će vas kompanije moliti da dođete kod njih.
Kako te obrazoanje pripremilo za posao?
Pogrešno: Kako i svakog drugog: nikako. Učio sam sve osim onog što mi je vezano uz struku, a profesori su mi bili dosadni, tužni ljudi koji predaju ono što ne znaju… ljudima koje to ne zanima.
Ispravno: Obrazovanje mi je bilo zanimljivo, mada pomalo teorijsko. Zato sam ga dopunio redovnim čitanjem kvalitetne stručne literature (tu spomenite par bestsellera s Amazona čije sažetke ste pročitali dan prije).
Pričajte nam o sebi
Pogrešno: Rodio sam se u Podgorici u peteročlanoj porodici. U školi sam bio štreber do srednje škole, kada sam počeo sa alkoholom i drogama Htio sam da studiram poljoprivredu, ali nije bilo mjesta pa sam krenuo na ekonomiju i evo me kod vas, na razgovoru za posao finansijskog direktora.
Ispravno: Pričajte o sebi kao da ste proizvod prilagođen potrebama te kompanije. Izlaganje započinite s par benignih doskočica kojima ćete pokazati smisao zahumor (menadžerske knjige kažu da je to bitno) i poslodavac će shvatiti vašu vrijednost.
Ipak, pripazite. Korištenjem ovog pitanja poslodavac poručuje da je lijen smišljati konkretna pitanja te radije troši vrijeme na blebetanje.
Koja je tvoja najveća mana?
Pogrešno: Previše radim, radim, radim. Toliko se udubim u posao da u jednom trenutku shvatim kako je pao mrak i svi su već otišli kući.
Ispravno: Na prošlom radnom mjestu imao sam problema s postavljanjem prioriteta. Zato sam naučio da se bolje organizujem, a kada nisam bio siguran pitao bih šefa.
Zašto želiš da radiš za našu kompaniju?/ Šta znaš o nama?
Pogrešno: Znam da imate otvoren konkurs za posao, a želim da radim za vas jer zaposlene plaćate redovno i na račun.
Ispravno: Nedavno istraživanje pokazuje da ste treća najjača kompanija na području crpljenja energenata iz siromašnih zemalja. Vaš požrtvovan rad svakako se isplatio: ove godine ste ozbiljan kandidat za prestižnu nagradu krovne organizacije koju ste sami utemeljili. Zašto želim raditi za vas? Roditelje sam nagovorio da nekretninu prepišu na mene pa sam ih izbacio na ulicu. Vaša kompanija bi mi omogućila da istu radnu etiku primjenjujem na globalnom nivou.
Koji je tvoj dugoročni cilj?
Pogrešno: Imati stabilan izvor prihoda, šefa kojem ne služim kao antistres loptica, razumno radno vrijeme i godišnji odmor koji ne služi odrađivanju zaostataka (ovo nikako ne smijete reći iz dva razloga – posao sigurno nećete dobiti, a takve radne uslove svejedno ćete imati gdje god došli).
Ispravno: Unaprijed pripremite ambiciozni petogodišnji plan razvoja, uključujući rad dvanaest sati dnevno, stalno usavršavanje o svom trošku i izvan radnog vremena, smišljanje novih proizvoda i prepuštanje svih zasluga osobi koja vas intervijuiše za posao.
Da li ste timski igrač?
Pogrešno: Ne.
Ispravno: Naravno! Rano sam naučio da niko nema sva znanja potrebna za kvalitetno izvršenje projekata.
Zašto baš vas da zaposlimo?
Pogrešno: Koga god zaposlili, on će biti nemotivisan i pasivan jer dajete malo i očekujete puno. Nisam loš, a ako zaposlite nekog drugog mogli biste proći puno gore.
Ispravno: Sposoban sam, iskusan, stalno se usavršavam. Prema vještinama mogao bih raditi i na drugim radnim mjestima, ali baš ovo bi me usrećilo i motivisalo da dajem sve od sebe.
Koliko loptica za golf može stati u autobus?
Pogrešno: Molim vas zaposlite me
Ispravno: Zavisi od veličine loptice, veličine autobusa, ima li putnika u autobusu, jesu li sjedišta iščupana, je li došlo do anomalija u kontinuumu prostora i vremena… Imate li aspirin?
Izvor: Zlihologija
