Američki biotehnološki koncern Monsanto odbio je već drugu ponudu njemačkog Bayera za preuzimanje. Obije strane priznaju da se “pregovori nastavljaju“, ali čak ni svi dioničari Bayera ne žele kupovinu Monsanta.
Američka kompanija Monsanto još od 1901. proizvodi hemijske preparate za poljoprivredu.
Utoliko nipošto nije jedina koja je – u doba kada je javnost još slepo vjerovala u nauku i tehnološki napredak – proizvodila i prodavala preparate zbog kojih bi danas neko morao u zatvor kad bi čak i slučajno negdje prosuo nekoliko kapljica.
Nakon hemije, još od devedesetih godina 20. vijeka se Monsanto naveliko bacio u genetsku tehnologiju. Činilo se da na čitavom svijetu ne postoji korisna biljka koju je priroda stvorila savršenom. Baš svaka se još nekako mogla “popraviti“ – ako ništa drugo, da postane otpornija na herbicide, otrove protiv korova i neželjenih biljaka. A te herbicide naravno opet proizvodi – Monsanto.
Poljoprivrednici su tako morali da plate nešto više za takav “koktel“, ali jedino što onda moraju činiti je da sjeme – kukuruza, soje, pamuka ili čega već – posiju na svom polju i onda bez velike brige i truda dođu da pokupite rod kad mu bude vrijeme.
Đavolja kuhinja, a još i ne radi
Ali tu su dva problema: prvi je da hemikalije koje uništavaju neželjene biljke moraju biti sve agresivnije. Šta to znači vidjeli smo već iz primjera pesticida glifosata kojem je tek teškom mukom i uprkos želji Evropskog parlamenta “privremeno“ produžena dozvola korišćenja u EU za još 18 mjeseci.
A drugi problem je – to ne funkcioniše kako bi trebalo, kaže Troj Rauš. On je američki farmer. Čak i kada kupi “koktel“ kakav proizvodi Monsanto, to ne znači da neće biti korova na polju. Jer i korov mutira, pojavljuje se “super-korov“ koji prkosi svakoj hemiji, tako da ni patent hemijskog koncerna ne pomaže mnogo.
“Sjeme je zaštićeno patentom 20 godina, ali mnogo prije nego što istekne patent je ta tehnologija izgubila svoj učinak. Tako onda dolazi novi proizvod s još agresivnijim pesticidom koji je onda opet zaštićen još 20 godina“, kaže Rauš.
Sve to navodi borce za zaštitu prirode širom svijeta da vode bespoštedan rat protiv takve “đavolje kuhinje“. Američki koncern Monsanto je na samom vrhu popisa najomraženijih firmi protiv koje se barem jednom godišnje izlazi na proteste. Ta reakcija javnosti i sve oštriji propisi o zaštiti životne sredine svakako ne pomažu ovom koncernu koji broji 21 hiljadu radnika – i posjeduje gotovo 650 patenata na genetski manipulisane biljke, više nego ikoji drugi koncern te vrste.
Ali poslovno, veći mu je problem da ni Monsanto nije jedini koji se “igra Boga“ s biljkama. U sve žešćoj i bespoštednijoj konkurenciji je i prošle godine Monsanto zabilježio pad prometa i dobiti: prošle godine je dobit Monsanta pala za čitavih 37 odsto.
Bayer želi da iskoristi priliku
Upravo to se njemačkom Bayeru učinilo kao prava prilika da preuzme Monsanto. Sam sektor ovog njemačkog koncerna koji se bavi poljoprivredom, Bayer CropScience, je po prometu mnogo manji od Monsanta i nema tome dugo da je Monsanto želio da kupi taj sektor Bayera. Ali nova poslovna politika hemijskog koncerna Bayer je da svim svojim sektorima i dalje omogući određenu poslovnu samostalnost i inicijativu, ali da ih ipak okupi sve “pod jednom kapom“. A čitav farmaceutski koncern Bayer, ukupno uzevši, je sa svojom finansijskom težinom u potpuno drugoj ligi nego Monsanto.
Prva ponuda Bayera deoničarima Monsanta je bila 122 dolara za dionicu – što je vrlo dobra ponuda obzirom da se još proletos vrijednost akcije Monsanta vrtjela oko 90 dolara. Glasine da je Bayer zainteresovan za Monsanto je dionice katapultirala na oko 110 dolara, ali i trenutno vrijednost iznosi oko 107 dolara. Ipak, uprava Monsanta je brzo odbila prvu ponudu, a nakon toga je Bayer ponudio čak 125 dolara za dionicu.
Ovog utorka (19.7.) je Monsanto odbio i drugu ponudu njemačkog koncerna kao “finansijski neprimjerenu“ i upozorio da to “nije dovoljno da akcionare navede na prodaju“. Ipak, Monsanto je “otvoren i za Bayer i za svaki drugi koncern“, a oba koncerna su dala do znanja kako se pregovori nastavljaju. Naravno, iza zatvorenih vrata. Bayer bi mogao da stekne uvid u poslovne knjige Monsanta. To bi ga naravno koštalo: čak i ako takva fuzija bude spriječena, na primjer od strane nadležnih institucija zbog brige za zaštitu tržišne utakmice, Bayer bi platio Monsantu oko 1,5 milijarde dolara.
Zašto nas niko ne pita?
Ipak, takva akvizicija koja bi Bayer već i po posljednjoj ponudi koštala oko 65 milijardi dolara se nipošto ne dopada svim njegovim dioničarima. Treba reći da su akcije Bayera izuzetno raspršene – i da tako treba biti vrlo oprezan kad se Bayer naziva “njemačkim“ koncernom. Dva najveća deoničara su američki fondovi, Capital Research and Managment (9,97%), a na drugom mjestu je nezaobilazni američki fond BlackRock (5,03%). Već treći dioničar ima “samo“ 2,95% dionica i sve ostalo je raspršeno po čitavoj planeti.
Ipak, 16. po veličini deoničar je britanska investiciona kuća Henderson Global Investors koja se otvoreno usprotivila želji uprave Bayera da preuzme Monsanto, odnosno planu da to učini bez dozvole dioničara Bayera. Ne samo finansijski je to rizik, nego pogotovo kad je riječ o percepciji u javnosti ova dva koncerna. Kad nekome kažete Bayer, njemu će prvo pasti na pamet njegov Aspirin iako naravno i Bayer proizvodi hemikalije koje ne liječe, nego itekako uzrokuju glavobolju – u prenesenom i doslovnom značenju.
Koncern Monsanto je sasvim druga priča, čak i za one koji nisu vidjeli dokumentarni film Mari Monik Robin “Svijet po Monsantu“ (The World According to Monsanto) o genetski modifikovanim proizvodima tog koncerna i šta on čini na poljima čitavog svijeta.
Ipak, predsjednik uprave Bayera Oliver Cilke tvrdi da takva poslovna odluka ne traži saglasnost dioničara i da je Bayer uvjeren da bi, zajedno s Monsantom, postao vodeći proizvođač sjemena i herbicida na čitavom svijetu. Cilke je u intervjuu za Rasjniše post našao još veće riječi: kaže, ako bi fuzija uspjela, to bi bio najveći uspjeh neke njemačke kompanije u posleratnoj istoriji.
B92
