Internet of Things – revolucija ili mit od 6000 milijardi dolara?

Dodajte komentar

Frižider koji vam preko vašeg pametnog telefona javlja šta sve morate kupiti u prodavnici ili, u nekoj još naprednijoj verziji, automatski sam naručuje dostavu namirnica iz te prodavnice, jedna je od najčešćih sličica koje se opisuju kad neko pokušava da objasni pojam ‘uređaja na internetu’.

Internet of Things (IoT) je koncept koji podrazumijeva spajanje na internet ne samo računara ili uređaja za komunikaciju, već svih mogućih stvari koje nas okružuju – od termostata za klimu ili centralno grijanje, preko već spomenutih frižidera do garažnih vrata ili mašine za pranje veša koju je s posla moguće podesiti na 40°C s pretpranjem ili vašeg automobila

Ideja nije nova, eksperimentisalo se njome još osamdesetih godina prošlog vijeka, a počelo se na nju gledati kao na realnu mogućnost tek nakon širenja interneta posljednjih dvadesetak godina. No koliko god se svaki put iznova pokušalo ukazati na to koliko bi praktičan mogao biti aparat za kafu kojem biste na kraju radnog dana mogli samo javiti da se uključi za 20 minuta kako bi vas kafa čekala gotova kad stignete kući, koncept uređaja na internetu nikako da zaživi. A još manje se čini da je za tu ideju opravdan naziv ‘sljedeće industrijske revolucije’ koji mu se često pridaje.

Internet of Things je stvarno revolucionarna ideja. Prednosti kojima ga se reklamira vrlo jasno dočaravaju mogući rast komfora u svakodnevnom životu i njegovu praktičnost. Pa zašto onda uporno izostaje revolucija koju svako malo najavljuju njegovi proponenti? Konsultantska kuća BI Intelligence, recimo, kaže da je ‘revolucija već počela’. U analizi koju su objavili ovih dana najavljuju da će IoT ‘eksplodirati do 2020.’ godine.

Prema njima, te bi godine na internet trebalo biti povezano čak 24 milijarde raznih uređaja. Danas se govori da je na internet ukupno povezano nekih desetak milijardi. Uz to, u BI Intelligenceu predviđaju ulaganja od čak šest biliona (6000 milijardi) dolara u idućih pet godina u razna rješenja koja se tiču uređaja na internetu. Od toga po oko 2,5 biliona trebalo bi da bude investirano u razvoj aplikacija te u razvoj samih uređaja.

Iz njihove analize vidljiva je jasna podjela tržišta uređaja na internetu, koja dijelom objašnjava zašto još nije došlo do najavljivane revolucije te zašto neki predviđaju da do nje i neće doći. IoT tržište dijeli se na tri segmenta – korporativno, državno i potrošačko.

Kakva nas budućnost čeka?

Pomenuta analiza predviđa da će najveći rast biti zabilježen na korporativnom tržištu. Na to bi tržište trebala otpasti polovina od predviđenih šest biliona dolara ulaganja. To je i razumljivo. Kompanije svakako imaju najveći potencijal u iskorištavanju prednosti koje donose uređaji povezani na internet. Radi li se o skladištima koja sama javljaju stanje, voznim parkovima koji sami vode računa o redovnom servisiranju, ili nekim drugim od hiljada mogućih primjena u proizvodnji i prodaji, korporacije će zasigurno biti prve koje će te mogućnosti pokušati da iskoriste kako bi smanjile troškove i optimizirale poslovanje.

Drugi dio potencijalnog tržišta na koje računaju u BI Intelligenceu je primjena IoT u državnim i javnim poslovima. Oni očekuju najveću primjenu u pružanju komunalnih usluga, infrastrukturi i zdravstvu, ali i odbrani. Treći segment tržišta – potrošački – jest onaj koji se pokazuje toliko kontroverznim.

Frižider i aparat za kafu spomenuti na početku priče mogli bi još dugo ostati upravo to – samo lijepa priča. Prema analitičarima iz američke konsultantske kuće Forrester, samo šest posto američkih domaćinstava danas ima neki uređaj (izuzev računara i telefona) koji je spojen na internet. Među te uređaje ubrajaju se video za nadzor, rasvjetni, klimatizacioni ili audio sistemi. U toj konsultantskoj kući procjenjuju da će do 2021. godine udio američkih domaćinstava koja imaju uređaje na internetu porasti tek na nešto više od 15 posto.

PricewaterhouseCoopers, još jedna konsultantska kuća, sprovela je istraživanje u Velikoj Britaniji u kojem je otkriveno da čak 72 posto potrošača nema u idućih dvije do pet godina namjeru da kupi kućne uređaje koji bi bili spojeni na internet i da nemaju želju dodatno da plate za takvu mogućnost. Prema nekim procjenama, lani je na kupovinu takvih uređaja u cijelom svijetu potrošeno 60 milijardi dolara. Brojka se može učiniti visokom, ali u poređenju s iznosima koji se godišnje troše na tehnologiju i kućne aparate, zapravo sasvim zanemariva.

Nije sve baš tako jednostavno i izvjesno

Tržište krajnjih potrošača tako bi se moglo pokazati najtežim zalogajem za ‘revoluciju’ koju su trebali donijeti uređaji na internetu. Iako se može činiti atraktivnim da kod kuće imate frižider koji brine o jelu umjesto vas, njegova cijena je jedan od glavnih razloga zašto ga nećete imati. Samsungov model, recimo, se prodaje za 5000 dolara. Nadalje, kućni uređaji se zapravo relativno rijetko kupuju. Ukupno gledajući, njih jest mnogo, no televizori, mašine za veš ili suđe, frižideri, pećnice i sve ostalo se mijenjaju tek svakih nekoliko godina, ako ne i rjeđe.

Dodatna prepreka na putu je nepostojanje standarda. Razvoj tehnologije još nije otišao toliko daleko da bi vaša Zanussi pećnica mogla međusobno ‘komunicirati’ s vašim Gorenje hladnjakom preko nekog zajednički usvojenog svjetskog standarda. Svaka kompanija koja razvija takvu tehnologiju zasad se oslanja samo na vlastita rješenja.

A kompanija koje razvijaju uređaje povezane s internetom ne nedostaje. Među najvećima tu su, na primjer, Google i Amazon. Google je 2014. godine za 3,2 milijarde dolara kupio kompaniju Nest koja proizvodi pametne termostate, kao i proizvođača nadzornih kamera Dropcam za kojeg je iskeširao 550 mil. dolara. Dropcam je u međuvremenu spojen s Nestom, ali dosad kompanije nisu opravdale visoku cijenu po kojoj su kupljene.

Amazon je, s druge strane, takođe još 2014. godine u prodaju pustio vlastiti proizvod imenom Echo. Radi se o pametnom zvučniku koji može prepoznati i registrovati na glasovne naredbe. Iako je prodaja, baš kao i za Googleove Nest proizvode, dosad bila razočaravajuća – procjenjuje se da je od lansiranja prodato manje od milion Echo sistema – Amazonov proizvod kotira vrlo visoko među tehnološkim stručnjacima. Eksperti se, naime, slažu da je u razvoju koncepta pametne kuće, u kojoj uređaji reaguju na naredbe i želje stanara, potreban baš jedan takav uređaj koji može funkcionisati kao neka vrsta centralnog mjesta koje prima sve naredbe koje bi se dalje prosljeđivale drugim uređajima.

Uz spomenute velike igrače, postoji i dugi niz malih novih kompanija koje su posvećene proizvodnji nekog specifičnog uređaja koji će koristiti koncept stvari na internetu, poput GoPro kamera ili lako nosivih uređaja koji prate vašu fitnes rutinu. S tržišta se ne smije isključiti ni velike tradicionalne proizvođače jer se, recimo, svaki moderni automobil može smatrati uređajem na internetu.

Sigurnost kao prepreka

Zasad, ipak, treba očekivati da će IoT koncept najviše potencijala pokazati u korporativnom segmentu tržišta. Mogućnost korištenja, recimo, u poljoprivredi za mjerenje kiselosti tla, ili u transportu za praćenje pošiljki, hotelima za upravljanje klimom u sobama, u proizvodnim pogonima za kontrolu nivoa rasvjete i još mnogi drugi jasno pokazuju smjer u kojem se može očekivati da će ići to tržište. Iako, ne treba očekivati da će put biti lak i brz. Kao moguće probleme spomenuli smo nedostatak globalnog standarda, kao i relativno visoku cijenu novih tehnologija.

Još jedna od prepreka u širokom usvajanju uređaja na internetu jest sigurnost. Baš kao što svaki pametni telefon i svaki računar spojen na internet mogu biti cilj nekakvog zlonamjernog napada računarskih kriminalaca tako to mogu biti i ostali uređaji. I dok frižider još djeluje kao relativno benigna naprava čak i ako njime upravlja neki haker, mogućnost da vam neko drugi isključuje kućni sistem za nadzor, ili ako se u obzir uzme i velika nada od medicinskih implantata koji bi takođe bili povezani na internet (da vašem ljekaru u realnom vremenu javljaju, recimo, vašu krvnu sliku), pitanje sigurnosti najednom postaje vrlo ozbiljno.

Čak je i zloglasna američka špijunska agencija NSA (National Security Agency) ovih dana objavila kako se eksperimentalno bavi ispitivanjima mogu li se i na koji način iskoristiti prilike koje pružaju uređaji na internetu. Tu je, naravno, i pitanje privatnosti i podataka koji se dobivaju praćenjem korištenja pojedinih uređaja.

U svakom slučaju, koncept uređaja na internetu i dalje zvuči revolucionarno i prije svega vrlo atraktivno, ali ako se zanemare entuzijasti koji glasno promovišu sretniju budućnost koju bi nam mogla donijeti globalna povezanost, čini se da će pomenuta revolucija ipak malo više ličiti tek na evoluciju.

Izvor: tportal.hr

Podijeli ovaj članak
Ostavite komentar

Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *