Ove nedjelje je u fokusu našeg istraživanja primarna emisija hartija od vrijednosti i u tekstu ćemo ćemo se baviti načinima emitovanja novih hartija od vrijednosti.
Primarno tržište hartija od vrijednosti je tržište na kome se vrši nova emisija i prva kupoprodaja hartija od vrijednosti, odnosno, običnih ili preferncijalnih akcija, obveznica, blagajničkih zapisa, državnih zapisa koje emituje država, lokalni organi uprave ili kompanije, a sve u cilju pribavljanja kapitala. Često se naziva i emisiono tržište. Primarno tržište koje dobro funkcioniše omogućava emitentima da pribave kapital emisijom hartija od vrijednosti i istovremeno omogućava investitorima da ostvare najvišu moguću stopu prinosa. Nijedna privreda ne može funkcionisati ukoliko ne postoji dobro razvijeno primarno tržište.
Većina transakcija primarnog tržišta se obavlja posredstvom investicionih banaka. Kada neka kompanija odluči da će javno da se finansira, odluku o tome donose najviši organi upravljanja – Skupština na prijedlog Upravnog odbora. Nakon toga, kompanija traži investicione bankare, odnosno, pokrovitelje emisije i kada se registruje kod Komisije za hartije od vrijednosti, emitent može početi sa prodajom akcija.
Postoje tri načina emisije novih hartija od vrijednosti:
• Javna ponuda;
• Ponuda prava i
• Privatni plasmani.
Javna ponuda je jedan od prvih i najčešćih načina primarne emisije akcija. Suština je da se ponuda javno upućuje većem broju neodređenih i unaprijed nepoznatih lica i na taj način, emisija se realizuje se uz pomoć investicionih bankara i pokrovitelja emisije. Investicione banke kupuju akcije od emitenta i prodaju ih investitorima. One pružaju niz usluga oko pripreme emisije, davanja savjeta, pomažu u određivanju cijena, nerijetko i preuzimaju rizik emisije i slično. U okviru javne ponude, pravi se razlika između prve emisije akcija i kasnijih emisija. Prvo emitovanje akcija se označava pojmom Inicijalna javna ponuda (IPO) i tretira se kao transakcija putem koje preduzeće iz nekog od zatvorenih oblika, prerasta u otvoreni korporativni vlasnički oblik. Kasnije emisije se nazivaju sezonskim.
Emisijom nove serije akcija dolazi do povećanja broja akcija, čime se udio vlasništva postojećih pojedinačnih akcionara smanjuje. Kako ta emisija novih akcija ne bi dovela do pojave razvodnjavanja vlasništva, postoji pravo preče trgovine koje predstavlja obavezu emitenta da novu emisiju akcija prvo ponudi postojećim vlasnicima i to se naziva ponuda prava. Ponuda prava postojećim akcionarima obično dopušta kupovinu akcija po cijeni neznatno nižoj od tržišne cijene. Zakonska regulativa i korporativni propisi u nekim državama daju akcionarima pravo prvenstva otkupa na novo izdate akcije.
Pojedine novo emitovane hartije mogu biti prodate privatno odabranoj grupi velikih institucionalnih investitora, kada se govori o privatnom plasmanu. Privatni plasmani omogućavaju firmi da ostvari određene uštede u troškovima (nema potrebe za angažovanjem potpisnika i potkovitelja i ovdje nije potrebna registraciona procedura kod Komisije za hartije od vrijednosti kao u prethodne dvije metode). Pogodna je za emisiju akcija manje ukupne vrijednosti i za manje firme u početnim fazama poslovanja.
Primarna emisija obveznica se donekle razlikuje od emisije akcija, što je povezano sa osnovnim razlikama između ova dva finansijska instrumenta. Fundamentalna razlika se sastoji u prvom koraku -donošenju odluke o emisiji. Primarna emisija obveznica preduzeća se vrši na osnovu Ugovora o kreditu i riječ je o pisanom sporazumu između emitenta, kao korisnika sredstava sa jedne strane i kreditora, tj. povjerioca sa druge strane. Povjernik predstavlja određenu finansijsku intituciju koja reprezentuje vlasnike obveznica i zastupa njihove interese.
