Uspješna karijera na ćelu General Electrica osigurala je Jacku Welchu titulu pravog pobjednika. Za vrijeme svog mandata stvorio je najvrijedniju korporaciju i povećao ju za više od 450 milijardi dolara zbog čega mu je časopis Fortune dodijelio laskavu titulu menadžera vijeka.
Na turneji kojom je promovirao knjigu „Kako pobijediti“ koju je napisao zajedno sa suprugom Suzy Welch, mnogo preduzetnika mu je postavilo pitanje o načinima stvaranja pobjedničke organizacije.
– Kompanija ne može napredovati ako prethodno nisu utvrđena određena načela upravljanja kao i postupci kojima se ta načela primjenjuju u praksi, početno je polazište Welchovih odgovora, a najveći problem vidi u neiskrenosti koju smatra ‘najčešćim i najrazornijim problemom u poslu i društvu općenito’.
Primijetio je da ljudi na iskreni pristup u poslu uglavnom reaguju loše, ali da s vremenom i odbacivanjem lažnih izvještaja o uspješnosti, timovi postaju brži, kreativniji i snažniji.
Jack Welch godinama se zalaže za načelo diferencijacije koje se sastoji od promovisanja dvadeset posto najboljih ljudi u kompaniji, razvijanja srednje kategorije koju čini sedamdeset posto zaposlenih i otpuštanje najneproduktivnijih deset posto. Kompanije širom svijeta žale se na otežanost sprovođenja diferencijacije koju usporavaju kulturna načela njihovih država ili njeni zakoni o radu. Jack im savjetuje da u takvim situacijama za početak uvedu pošteno ocjenjivanje pojedinačne uspješnosti, dosljedno ga sprovode najmanje dva puta godišnje te da budu neumorni u objašnjavaju važnosti rigoroznog ocjenjivanja čiji je cilj stvaranje najboljih igrača.
Najčešća pitanja su o načinima motivisanja radnika koja ne zahtijevaju previše novca. Jedan od Welchovih prijedloga je iskreno uvažavanje i isticanje postignuća pojedinaca ili timova jer osjećaj važnosti smatra nužnim za svakog čovjeka. Ljudi imaju potrebu za osjećanjem pripadnosti nekoj zajednici koju budi koncentrisanost na misiju kompanije i osjećaj svrsishodnosti koji podstiče produktivnost rada. Zajedništvo se najbolje podstiže čestom organizacijom proslava, za koje Welch kaže da ne moraju biti skupe i uključivati druženja sa šefovima, pa tako kao primjer predlaže dijeljenje karata za utakmice.
– Ljudi su motivisani kada se u isto vrijeme osjećaju kao da su planinski vrh već osvojili i kao da se još uvijek penju – slikovito je opisao Welch smatrajući savršenom ravnotežom onu između postignuća i izazova koji su potrebni svakom radniku.
Jedno od njegovih zanimljivih opažanja je da zaposleni upoređuju iznose finansijskih posticaja i time zaključuju o vrijednosti svog rada. On tvrdi kako je u životu ipak najbitniji način put do sreće i ostvariti ciljeve koje smo si zacrtali. Za Welcha pobjeđivanje znači lično ostvarenje koje konačno osigurava bolju budućnost generacijama koje dolaze.
