Island: Sa ulice spasili državu

Dodajte komentar

Premijer Milo Đukanović pozvao se, kometarišući mogućnost suspenzije pregovara sa Evropskom unijom, na Island, koji je prošle godine upravo to učinio – zahvalio se EU posle tri godine pregovaranja. Nagovještavajući da bi Crna Gora, takođe, mogla zaključiti „da joj to društvo više ne odgovara”, Đukanović je ostao nedorečen o ovom činu, kome je prethodio trnovit put Islanda od raja do pakla i nazad.

Šta je to, zaista, učinio Islad, ostrvska državica sa oko 300.000 stanovnika? Island je jedina država zapada koja je odoljela bankarskoj prevari i objavila rat bankarima, i zato je, između ostalog, na crnoj medijskoj listi “demokratske” Evrope već godinama. Ujedinjene nacije su 2007 godine Island proglasile “najboljim mjestom za život na svijetu”, zbog jake ekonomije i visokog standarda.

Već 2008. stigla je, po ocjeni nezavisnih ekonomista, režirana svjetska kriza i Island kreće u borbu sa “bankarskom aždajom”. Islandske državne banke privatizovane su 2003. godine (kao i u Crnoj Gori u tom periodu), a kako bi privukli strane investitore, ponudili su onlajn bankarstvo čiji minimalni troškovi su omogućavali velike stope prihoda. “Ice Save” računi privukli su mnogo holandskih i engleskih investitora, a sa rastom investicija, rastao je i spoljni dug banaka. Sa 200 odsto bruto nacionalnog dohotka u 2003. godini, dug je narastao na 900 odsto BND u 2007. godini. Svjetska finansijska kriza 2008. godine bila je kap koja je prelila čašu, pa su tri glavne islandske banke Landbanki, Kapthin i Glitnih otišle pod led, a nacionalna valuta izgubila 85 odsto vrijednosti u odnosu na euro. Islanđani su preko noći izgubili ušteđevine i plate da bi krajem godine Island proglasio bankrot.

Na vijest o bankrotu, Islanđani nisu ostali kooperativni, već su izišli na ulice i kasnije pohapsili korumpiranog premijera i ministre. Proglašenje bankrota bilo je inicijalna kapisla da Islanđani uzmu stvar u svoje ruke, kroz proces direktne demokratije, sa ulice. Island se spasao zahvaljujući ustanku naroda, direktnoj uličnoj demokratiji gde su odluke donošene, i pritisku koji je masa vršila na nove vlade. Odbacili su sve “savete” i pretnje sankcijama MMF-a i EU. Islanđani su prvo odlučili da neće plaćati spoljni dug bez obzira što im je do kraja 2008. on narastao vrtoglavo zahvaljujući dodatnim zateznim kamatama od 8,5 milijardi eura. Island je 2008 godine dugovao 50 milijardi eura, od čega je 80 odsto bilo prema stranim bankama.

Posle prvobitnog pokušaja tadašnjeg premijera Geir Haarde-a da dogovori pozajmicu od nordijskih zemalja i pokušaja MMF-a i EU da “preuzmu” dug, tvrdeći da je to jedini način da zemlja vrati dug engleskim i holandskim bankama, neprekidni protesti i neredi primorali su vladu da podnese ostavku. Prevremeni izbori 2009. doveli su do pobede ljevičara koji su osudili neoliberalni ekonomski sistem ali su odmah zatražili da Island vrati 3,5 milijarde eura. To je značilo da svaki Islan|anin plaća 100 eura mjesečno u narednih 15 godina sa 5,5 odsto kamate, kako bi otplatili dug privatnih lica drugim privatnim licima. Islanđani su ponovo preuzeli stvar u svoje ruke i, pod pritiskom javnosti, islandski šef države Olafur Ragnar Grimson, je odbio da ratifikuje zakon koji bi građane Islanda učinio odgovornim za dugove bankara. Raspisao je referendum 2010. godine, na kojem je 93 odsto građana reklo – ne. MMF je zamrzao kredit, a Vlada je sklopila ugovor sa bankama kojim se oprašta dug domaćinstvima čije je dugovanje veće od 110 odsto ukupne imovine. Islandske banke su oprostile dug u iznosu čak 13 odsto BDP.

– Vlada je isplatila narod a pohapsila “bankstere”. Upravo suprotno od onoga {to rade Amerika i ostatak Evrope, kazao je Olafur Grimson, legendarni predsednik Islanda. Ali revolucija, koja nije prenošena nigde u svijetu, nije ovdje stala. Furiozni građani su primorali vladu da pokrene građanske i kaznene istrage protiv onih koji su bili odgovorni za finansijsku krizu. Interpol je raspisao potjernicu za eks-direktorom Kaupthing-a, Sigurdur Einarson-om i ostalim bankarima umiješanim u prevaru. Angažovana od strane islandske Vlade, nezavisni spoljni istražitelj, Eva Xoli, otkrila je najveću finansijsku prevaru u EU, čiji su kraci iz Islanda dosezali i do Njemačke i Velike Britanije. Eva Xoli je na nekoliko desetina hiljada stranica otkrila manipulacije berzama, tržištima, lažne kredite i prevare unutar Eurozone ali niko u institucijama EU-a nije obratio pažnju na novac koji se šakom i kapom krao iz EU. Ovaj izvještaj je marginalizovan i zatašakan.

Uhapsili premijera

Geir Harde, premijer Islanda od 2006. do 2009. godine, je osuđen 20. aprila 2012. na dvije godine zatvora zbog nemara i neprimernog ponašanja za vrijeme krize. Premijer koji nije želio da dolazi na sastanke vlade kada je Island gotovo bankrotirao, postao je najviše rangirana osuđena osoba u istoriji Islanda. Baldur Goulaugson, ministar finansija, osuđen je na dvije godine zbog sukoba interesa i kupovine dionica zahvaljujući unutrašnjim informacijama, a sva njegova imovina i imovina njegove porodice je nacionalizovana.

Antibankarski ustav

Nakon što su rekli “ne” na referendumu MMF-u, Islanđani se nisu zaustavili. Počeli su sa pisanjem nacrta novog Ustava koji bi oslobodio zemlju od preterane moći međunarodnih bankstera (bankarskih gangstera) i virtuelnog novca. Za pisanje novog ustava, Islan|ani su izabrali 25 građana koji ne pripadaju nijednoj partiji, ali koji su preporučeni od barem 30 građana. Ovaj dokument nije bio djelo šačice političara, i bio je objavljen na internetu. Konstitutivni sastanci su se emitovali on-line i građani su mogli da pošalju svoje predloge i komentare.

Izvor: Novosti

Podijeli ovaj članak
Ostavite komentar

Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *