Kada je prije deset godina Radoslav Zečević kao desetogodišnji dječak počeo da se bavi pčelarstvom mnogi su sumnjičavo vrtjeli glavom. Počeo je sa šest košnica uz podršku roditelja i sestre, a danas ima pčelinjak sa sedamdeset proizvodnih društava i godišnje proizvede i do tonu meda. Bavi se i proizvodnjom propolisa, polena, matičnog mliječa, rojeva, a usavršio je i proizvodnju matica.
– Kada sam počeo sa ovim poslom imao sam negativne komentare raznih ljudi koji su govorili: ti si mlad, ne možeš ti to da radiš. To je posao koji nema budućnost. Danas ja imam sedamdeset proizvodnih društava i u toku sezone još četrdeset pomoćnih. Osnovna proizvodnja kojom se bavim je proizvodnja meda. Prošle godine sam proizveo oko tonu meda, a ove godine, koja je bila dosta lošija, proizveo sam pola od toga – priča Radoslav.
Propolis, polen…
Tokom zime pčelinjak Zečevića je u Židovićima, naselju dva kilometra od Pljevalja. Ljeti pčelinjak seli u Odžiće ispod planine Ljubišnje, na 20 kilometara od grada. Radoslav je student druge godine Poljoprivrednog fakulteta u Podgorici, a zbog obaveza na fakultetu u poslu ima veliku pomoć od roditelja i sestre, jer ,kako kaže, ne bi mogao da stigne sve sam.
Osim proizvodnjom meda, Radoslav se bavi i proizvodnjom propolisa, polena, matične mliječi, proizvodi rojeve i matice.
– Proizvodnjom matica počeo sam da se bavim prije šest godina. Kako je vrijeme odmicalo usavršavao sam proizvodnju i došao sam na ideju da bi ta proizvodnja mogla da bude uspješnija i bolja na način kako to rade profesionalci. Prije dvije godine prisustvovao sam obukama i naučio taj posao od Miluna Mandića, koji se dugo godina uspješno bavi pčelarstvom i proizvodnjom matica. Ove godine sam proizveo 300 matica. Uspio sam da to prodam Pljevljacima, a nešto sam i za Podgoricu poslao – kaže Radoslav i objašnjava da matice koje proizvodi imaju porijeklo i iz Njemačke, Austrije, Rusije.
Najmlađi profesionalni pčelar u Crnoj Gori poručuje da se od proizvodnje meda može dobro živjeti, ali uz jedan uslov: ozbiljan odnos prema poslu.
– Ko god hoće ozbiljno i profesionalno da se bavi pčelarstvom može dobro da zaradi i da solidno živi. Kad kažem profesionalno, mislim na preko 50 košnica i na pčelara koji će da drži pčelinjak u urednom i zdravstveno urednom stanju. On mora u toku sezone da bude stalno naklonjen pčelama, a ne mjesec dana da radi, a dva da ne radi, od tog pčelarstva nema ništa – naglašava Radoslav.
Higijena
Posebnu pažnju posvećuje urednosti i kvalitetu meda, a prije svega saća.
– Saće u košnici je isto kao tanjir u kući i mora da bude čisto. Med isključivo vrcam iz djevičanskog saća, iz kojeg nije izašla nijedna generacija pčela, u kojem se samo skuplja med – kaže Radoslav.
U želji za stalnim usavršavanjem Radoslav redovno odlazi na sajmove i seminare o pčelarstvu. Planira da za desetak godina počne proizvodnju samo iz prirodnog voska, a njegova ambicija je i proizvodnja pčelinjeg otrova, koji se koristi u medicini i koji je veoma skup proizvod.
Smatra da bi država mogla pomoći tako što bi stala iza onih proizvođača meda koji se ozbiljno bave tim poslom.
– Ja ne tražim ništa, nikakva finansijska sredstva, osim da država stane iza mog proizvoda – kazao je Radoslav.
