Odluka Upravnog odbora lanca supermarketa Market Basket sa sjeveroistoka Sjedinjenih Država da otpusti popularnog izvršnog direktora Artura T. Demulasa ujedinila je zaposlene u lancu, ali i njegove kupce, u svojoj reakciji protiv ove odluke. Bojkot je doveo do naglog pada prodaje u sedamdeset prodavnica Market Basketa. A za sve je kriv poslovni model Artura T.
Naime, ovaj direktor je držao cijene robe niže nego kod konkurencije, svoje zaposlene plaćao više, a menadžerima je dodijelio više slobode, odnosno autoriteta u odlučivanju. Prošle godine je kupcima ponudio dodatnih 4% popusta, dodavši da će njima taj novac “više značiti njima nego akcionarima”. Krajnji rezultat znamo: prodaja je bila više nego dobra, ali se takva filozofija nije dopala gorepomenutim akcionarima, pa je Artur T. dobio otkaz.
Ipak, za takvim modelom Market Basketa povele su se neke druge kompanije širom SAD. Primjera radi, veliki kalifornijski proizvođač odjeće Pantagonia organizovao je sebe kao tzv. “B-korporaciju”, to jest u svoje rezultate počeo je da uračunava interes zaposlenih, zajednice i prirodnog okruženja, naravno pored interesa akcionara.
Do danas je kao B-korporacija u SAD prijavljeno preko 500 kompanija u šest različitih industrija. Već je 27 američkih država uvelo legislativu koja podržava ovakav vid poslovanja, koji direktorima nalaže da štite interese svih interesnih strana (stakeholders), a ne samo akcionara firme (shareholders). U čitavom ovom slučaju, međutim, posebno je zanimljivo to što se ovim potezima bilježi, zasad stidljiv, povratak na onu vrstu zaboravljenog kapitalizma koja je bila prisutna u SAD tokom pedesetih godina dvadesetog vijeka.
Ali šta se u međuvremenu promijenilo? Osamdesetih godina korporativni “lešinari” su počeli masovno da preuzimaju kompanije za koje su mislili da mogu da donesu mnogo veći profit, ukoliko zaborave ostale interesne strane i posvete se isključivo akcionarima. Njihov profit posljedično i jeste povećan, ali mehanizmima kao što su borba protiv sindikata, otpuštanje radnika, zatvaranje fabrika, smanjivanje plata ili izmještanje proizvodnje u inostranstvo. Danas se podrazumijeva da korporacije postoje samo da bi zadovoljile finansijske prohtjeve svojih akcionara.
Pojedini ekonomisti smatraju da je ovaj, akcionarski kapitalizam (shareholder capitalism) efikasniji – zahvaljujući njemu resursi se premještaju na produktivnije lokacije, a ekonomije samim tim brže rastu. Što će reći da je stariji model kapitalizma (stakeholder capitalism) neproduktivno iskorišćavao svoje resurse, a uz to je zapošljavao nepotreban broj preplaćenih radnika.
S druge strane, u posljednjih nekoliko godina svjedoci smo i da je akcionarski kapitalizam iznevjerio očekivanja. U SAD je došlo do masivnih otkaza, zapostavljene su čitave društvene zajednice, ekonomska nesigurnost je velika, a uprkos tome članovi upravnih odbora primaju nikada veće plate i bonuse.
A šta je epilog priče sa Market Basketom? Akcionari sada razmatraju prodaju čitavog lanca, a jedan od ponuđača je i bivši poslovođa Artur T.
Preuzeto sa bloga Roberta Rajha, američkog političkog ekonomiste, koji je služio u administracijama Džeralda Forda, Džimija Kartera i Bila Klintona.
