Interesne sfere u Evropi postoje i 75 godina nakon sporazuma Molotov–Ribbentrop

Dodajte komentar

Tokom ukrajinske krize Zapad i Rusija se međusobno optužuju za ekspanzionizam u Evropi, što je pitanje s velikim istorijskim posljedicama 75 godina nakon potpisivanja njemačko-sovjetskog pakta kojim su te dvije sile interesno podijelile dio kontinenta.
Prije 75 godina, 23. avgusta 1939., sovjetski ministar spoljnjih poslova Vjačeslav Molotov i njegov njemački kolega Joachim von Ribbentrop potpisali su sporazum o nenapadanju. Dokument je sadržavao i tajni protokol o podjeli istočne Evrope između SSSR-a i nacističke Njemačke.

Dvije nedelje nakon potpisivanja pakta Hitler je krenuo s napadom na Poljsku, što je bilo povod za ulazak Francuske i Velike Britanije u rat. Staljin je sa svoje strane 17. septrmbra naredio vlastitu invaziju na istok Poljske. Osim u Poljskoj, dvije su zemlje dogovorile i razgraničenje interesnih zona u Rumuniji, Latviji, Litvi, Estoniji i Finskoj.

Pitanje mogućih interesnih sfera u Evropi ponovo se vraća u prvi plan nakon sukoba Zapada i Rusije zbog sudbine Ukrajine.

Susanna Hast, naučnica u Institutu za visoka međunarodna istraživanja i razvoj u Ženevi misli da “sfere uticaja zapravo postoje” zbog nesrazmjera snaga između velesila i njihovih slabijih susjeda.

“Važno je znati o kojoj vrsti uticaja govorimo”, dodala je.

Tako je širenje demokratskih ideja jedan od glavnih ciljeva koje Evropska unija ističe u svojoj politici poznatoj kao “politika jačanja dobrosusjedskih odnosa” koja nudi ugovore o pridruživanju zemljama nečlanicama EU-a koje provode demokratske reforme i bore se protiv korupcije.

Naime, ukrajinska kriza je izbila pošto je EU ponudio trgovinski ugovor Ukrajini i još nekim zemljama ZND-a. Tadašnji ukrajinski predsjednik Viktor Janukovič nije htio u novembru potpisati taj ugovor, nego se radije odlučio za finansijsku pomoć Rusije vrijednu 15 milijarda dolara. Protesti koji su uslijedili završili su se njegovim svrgavanjem i dolaskom na vlast proevropske vlade.

Ruske vlasti su reagovale na ukrajinsku promjenu smjera jer su u njemu vidjele prijetnju svojim interesima na području koje se obično zove “blisko inostranstvo”, što označava zemlje s kojima Rusija neposredno graniči i njene bivše satelite iz sovjetskog doba.

“Ruski vrh nema potrebu za učvršćivanjem svoje zone uticaja ako neka druga sila nema uticaj u regiji”, ističe Hast.

Ruski ministar spoljnjih poslova Sergej Lavrov još je u februaru oštro napao Evropsku uniju rekavši kako “prisiljavanje Ukrajine da bira između EU-a i Rusije znači pokušaj stvaranja sfere uticaja”.

Njegov njemački kolega Frank-Walter Steinmeier uzvratio je da “Ukrajina nije geopolitička šahovnica”. No čini se da Moskva upravo tako gleda na stvar.

Vladimir Putin je pripojenje Krima u martu, nakon promjene vlasti u Kijevu, obrazložio istorijskim razlozima i činjenicom da su Rusi tamo većina, ali i time da pomorska baza Sevastopolj ne smije pasti u NATO-ve ruke.

“NATO je vojni savez i mi ne želimo da se jedan vojni savez doseli u naše dvorište i na našu istorijsku teritoriju”, poručio je ruski predsjednik u svom govoru 18. marta.

Putin je u istom govoru pozvao nove ukrajinske vlasti da štite interese rusofonog stanovništva Ukrajine, upozorivši da je sigurnost tog stanovništva “jamstvo stabilnosti i teritorijalne cjelovitosti Ukrajine”.

Proruski separatisti se već četiri mjeseca bore s ukrajinskom vojskom na istoku Ukrajine, dijelu države gdje su govornici ruskog u većini. Kijev optužuje Moskvu da doprema oružje pobunjenicima.

Moskva negira takvu pomoć, ali i preuzima odgovornost za humanitarnu pomoć prema stanovnicima na istoku Ukrajine, preuzimajući argument koji su Sjedinjene Države puno puta isticale opravdavajući svoje intervencije u inostranstvu- koje je Rusija tada osuđivala.

“Pošto su optužili SAD da vodi politiku dvostrukih mjerila, Rusi su i sami posegli za intervencionizmom, prvo u Južnoj Osetiji (separatistička pokrajina u Gruziji) a sada i s Krimom i s istokom Ukrajine”, ocijenila je Hast.

No Dmitrij Trenjin, direktor instituta Carnegie u Moskvi, misli da nakon neviđenih ekonomskih sankcija koje je Zapad uveo Moskvi, cilj sukoba premašuje ruske interesne sfere u inostranstvu.

“Kremlj misli da cilj Amerike više nije (…) povratak Krima Ukrajini, nego rušenje Putinovog režima podsticanjem ekonomske stagnacije i nezadovoljstva naroda”, rekao je.

“To za Putina više nije borba za Ukrajinu, to je bitka za Rusiju”.

Podijeli ovaj članak
Ostavite komentar

Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *