– Poslije fakulteta dođem kući, nešto pojedem i onda uzmem merdevine na rame i krenem od stajališta do stajališta. Idem pješke i lijepim naljepnice za noćne linije Gradskog saobraćajnog preduzeća koje sam odštampao za 8.000 dinara moje ušteđevine jer su mi u Direkciji za javni prevoz rekli da nemaju para – priča za Kurir Filip Vukša, 22-godišnji student Šumarskog fakulteta iz Beograda, koji je od svoje 15 godine podnio 9.500 prijava protiv gradskih institucija, inspekcija i komunalnih preduzeća kako bi ih natjerao da rade posao.
Kandidat za heroja
Kad mu to nije polazilo za rukom, da njegov trud ne bi bio uzaludan, stvar je uzimao u svoje ruke i radio njihov posao. I sve to samo zato što voli svoj grad. Za to je dva puta bio kandidat za titulu heroja.
– Prvu prijavu sam podnio 2007. Saobraćajnoj inspekciji zbog katastrofalne biciklističke staze od Dorćola do Ade Ciganlije, koja je ličila na sve osim na stazu za vožnju bicikla. Bilo mi je nelogično da inspekcija ne vidi koliko na njoj ima rupa, da se na njoj parkiraju automobili, da ne radi ulična rasvjeta i da niko ništa ne preduzima. To mi je smetalo i za tri godine sam podnio 150 prijava da bi pet kilometara staze bilo dovedeno u red – priča Filip i dodaje da kad bi svi podnijeli samo po jednu prijavu, stvari bi krenule nabolje.
[widgets_on_pages id=”Baner”]
Batine od vozača
– Mjesec dana sam popisivao nedostatke na 145 autobuskih linija GSP, na oko 2.600 stajališta. Kad sam od svog novca odštampao naljepnice za noćne linije i zalijepio ih na oko 10 odsto stajališta, sa Direkcijom sam se dogovorio da oni zalijepe ostatak. Ispostavilo se da su većinu pogrešno nalijepili jer su imali pogrešne spiskove linija – priča Vukša i dodaje da mu je jedan šef u Direkciji za javni prevoz rekao da su mogli protiv njega da podnesu krivičnu prijavu zato što je lijepio naljepnice na njihovu imovinu.
Iako su mnoge njegove prijave završile u kanti za smeće, nije se predavao. Dobijao je i prijetnje, a jednom prilikom i batine od vozača gradskog autobusa.
– Roditelji su mi govorili da je lijepo sve to što radim, ali da ne bi trebalo toliko da se žrtvujem. Ali dok god se stvari ne promijene, dok ne probudim i gradske institucije i građane, neću prestati to da radim, jer imam rezultate – kaže Vukša.
Inspektorka ne ferma „balavca“
Koliko je njegov trud bio borba s vjetrenjačama, Filip ilustruje primjerom inspektorke iz Saobraćajne inspekcije.
– Kad posle gomile prijava ništa nije urađeno, nazvao sam inspektorku, koja mi je rekla da joj ne pada na pamet da zbog prijave jednog balavca ide po biciklističkoj stazi i broji neispravne stubove javne rasvjete – priča Filip, na čiji broj telefona čak i inspekcije upućuju ljude koji imaju problem.
