Krugman radi posao koji ne postoji

Dodajte komentar

U igri za novac “pobjednik-sve-uzima” u trci za parama, statusom i za, najvažnije od svega – privlačenjem pažnje – ekonomista Pol Krugman izašao je kao pobjednik.

Sada ubira plodove svog odmaranja na tom klizavom vrhu, piše Virdžinija Postrel za Bloomberg.

Kao Majkl Džordan, Šarliz Teron ili Kim Kardašijan i on se, kao “brend ambasador”, našao u tom kolu, smatra Postrelova.

To, naravno, nije njegova zvanična titula. Angažovan kao “uvaženi profesor” na ‘Graduate’ centru Univerziteta u Njujorku (CUNY), vezanom za svoj Istraživački centar Luksemburg (LIS), Krugman će biti plaćen 225 hiljada dolara za svoj devetomjesečni angažman – što je 25.000 dolara mjesečno, ili “četvorostruko više od prosječnog prihoda jednog njujorškog domaćinstva”. U prvoj godini Krugman neće predavati već će samo imati jedan seminar po završetku dotične.

[widgets_on_pages id=”Baner”]

 “Od Vas se neće očekivati da predajete ili pratite studente”, kaže se u ovoj pismenoj ponudi, dobijenoj po zahtjevu zasnovanom na američkom zakonu o slobodnom pristupu informacijama. “Umjesto toga, od Vas će se tražiti da doprinesete inicijativi naših LIS studija o nejednakosti, kao i da igrate samo skromnu ulogu u našim javnim nastupima.”

Za one koji mrze Krugmana, ovo bi moglo zvučati kao javno/ državno finansiranje posla koji ne postoji. Čak i njegovim simpatizerima ovo djeluje “strašno ironično” – da će ovaj “titularni posao” Krugman dobiti upravo od Centra za proučavanje nejednakosti.

Ovo je, ipak, samo pitanje talentovanosti i sluha za tržište, nastavlja dalje Virdžinija Postrel.

“Krugman ima nešto vrijedno da ponudi, a to nije njegov veliki mozak. CUNY ga ne plaća zbog njegovog nobelovskog istraživanja o teoriji trgovine, kao što ni J'adore nije unajmio Šarliz Teron jer je dobila Oskara za ulogu serijskog ubice u “Monstrumu”. I univerzitet, baš kao i J'Adore, kupuju nešto – ovog puta Krugmanov imidž i pažnju koju on donosi.

Ukratko, čelnici Univerziteta CUNY nadaju se da će Krugman učiniti za njihovu popularnost i privlačenje pažnje ono što je Skarlet Johanson uradila za SodaStream: njihov opskurni brend doprijeće do svijesti javnosti (po mogućnosti bez nereda, bojkota, i sličnih stvari). A dosad je ova taktika funkcionisala, završava gnijevno Virdžinija Postrel.

Podijeli ovaj članak
Ostavite komentar

Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *