Legendarni “Tomos” otišao u istoriju

Dodajte komentar

Kompanija Tomos iz Kopra, uprkos izlaznoj strategiji kojom će pokušati da osigura zaposlenje za 59 preostalih radnika, posljednjih dana oktobra je praktično prestala da postoji, prenosi T portal.

Vijest je iznenadila javnost u regionu koja je s agonijom Tomosa bila slabo upoznata, a zatekla je i zaposlene koji tvrde da su imali dosta narudžbi za iduće dvije godine.

Ali, sve je potvrdio direktor Marjan Kanduč, koji je istakao da će biti sačuvana robna marka „Tomos“, koja će nastojati i dalje da se razvijati.

– Bili smo zadnji takav proizvođač u Evropi, ali ćemo zbog konkurencije i troškova morati da preselimo proizvodnju izvan Slovenije – rekao je, dodavši da se ukida samo proizvodnja, dok će razvojni sektor i dalje raditi.

Malo je ljudi iz generacija rođenih u periodu od ‘50. do ‘80. godina prošlog stoljeća koji na ma na koji način nisu imali kontakt s nekim Tomosovimproizvodom. Na primjer, letimični pogled na barke privezane dužinom cijele crnogorske, ali i hrvatske obale, pruža nevjerovatnu sliku nebrojeno mnog motora s poznatom naljepnicom s natpisom „Tomos 4“.

Drugo – i značajnije – pojavljivanje Tomosa na cestama postjugoslavenskih država su mopedi. Ne moderni skuteri s velikim, prenaglašenim i često besmislenim plastičnim oklopima, već ona jednostavna „stvorenja“ na dva točka. Sklop obaveznih elementa s cilindrom zapremine 50 ccm. Automatik ili s mjenjačem kao u slučaju „APN-a“.

– Nevjerojatno mi zvuči ta činjenica – Tomos je propao. Ja sam, naime, u Kopar iz sela Kotle, nedaleko Huma, stigao sa samo 16 godina i to na školovanje za mehaničara – priča svoja sjećanja na moćni Tomos Silvo Prodan, danas penzioner koji je s izuzetkom šestogodišnje pauze, kad se oprobao kao privatnik, čitav radni vijek proveo u Tomosu.

– Bila su to vremena kad se posao dobijao odmah, tako da sam već 1957. godine počeo da radim u Tomosu. Fabrika se još gradila, svečano otvarenje je bilo 1959. godine, a svako ko je htio da napreduje, to je i mogao. Naravno značilo je to stalno usavršavanje i učenje, ali prepreka neke druge vrste nije bilo – prisjeća se Prodan.

– Imao je Tomos u moje vrijeme skoro tri hiljade zaposlenih – svjedoči Nikola Šukal, vitalni šeszdesetogodišnjak porijeklom iz Turjaka nedaleko Bosanske Gradiške, koji ovih dana čeka rješenje o odlasku u penziju.

– Bili smo veliki, moćni, radilo se punim kapacitetom, često i u tri smjene. Ali, sve kreće nizbrdo krajem osamdesetih. Po meni, već se tada vidjelo da će za opstanak Tomosa biti velikih problema. Krajem devedestih nas najprije preuzima švajcarski Aluswis, pa kanadski Alucan, ali – nije išlo. Na kraju dolazi Hidrija, a kako sam se nalazio na radnom mjestu gdje više nisam nego jesam radio, sam sam zatražio da me pošalju na biro, gdje sad čekam penziju – dodaje Šukal.

Podijeli ovaj članak
Ostavite komentar

Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *